Doček u Cis-molu
Što je trebalo? Možda ovako: Naše razdragane nogometaše na prepunom Trgu dočekala je ulazna pjesma iz Carmine Burane, uz oratorij zbora umirovljenika.
Kod nas je, kako ona reklama za pivo kaže – sve naopako! Pogotovo kad je nogomet u pitanju.
Iako su nas Modrić i društvo ‘izuli iz cipela’, bacili u kolektivni trans, kad su okačili srebro oko vrata i skinuli kopačke, dočekalo ih je sve i svašta. Ne mislim na pola milijuna ljudi, koji su se načekali po trotoarima i trgovima, već na reakcije na to popodne i večer. Tko je i što pjevao, tko se vozio na sjedalu ‘do plavuše za volanom’ odjednom je postalo važnije od najvažnijeg, a toliko dobrog gurnuto je u kukuruzište između Plesa i Trga!? Zašto Thompson, zašto Grdović, zašto ovo, zašto ono…?
Nogometaši su svoje odradili savršeno, muški, domoljubno, pokazali da možemo. Način na koji se emocionalno prazne i vesele, njihova je stvar, a pokazalo se da i to čine bez fige u džepu, iako, kad ti netko režira slavlje, teško je biti spontan. Naravno, mora se znati nekakav red i hodogram. Stoički su gmizali i mahali s krova autobusa, koji je na kraju i zakuhao, skakali, pjevali, slikali se sa svima. Svaka čast, a posebno priznanje njihovim mjehurima, jer trebalo je držat’ do Savske… Ako su u nogometu srebrni, prostate su im od zlata!
A glazbena kulisa, ono što je najviše nasekiralo onaj očekivani dio javnosti, jednostavno spada u onu ‘Uzalud vam trud prigovarači’! Iz pouzdanih izvora znam da je ovo malo gena kamenih, šoldi i ukazanje ‘onoga koji nije poželjan’ sasvim pristojna set lista u odnosu na ono što u svojim slušalicama dečki slušaju… Bilo bi tu i Rakitića i Kitića i svakakvih ritmova i stihova… Ali, to je opet njihova stvar.
Što je trebalo? Možda ovako: Naše razdragane nogometaše na prepunom Trgu dočekala je ulazna pjesma iz Carmine Burane, uz oratorij zbora umirovljenika. Nakon nekoliko govora zaorila se Bethovenova deveta simfonija s fragmentima iz njegova opusa, sve uz klavirsku pratnju i isječke iz Wagnerovih arija. Svi su pljeskali uz Straussove valcere i polke, a publiku su posebno razgalili Bečki dječaci, koji su uz pratnju Zaprešić boysa otpjevali tri najpopularnije navijačke napitnice ‘Neopisivo’, ‘Srce vatreno’ i ‘Srce mi gori’. Sve je kulminiralo završnom arijom iz Aide, a velikim simfonijskim orkestrom zajednički su dirigirali Krešo Dolenčić i Zlatko Dalić! Razdragana publika tražila je bis, ali poznatom tenoru MPT-u već je pokazan put za doma pa je izostala osporavana, ali i obožavana sonata ‘Bojna Čavoglave’, iako su svi bili spremni!
Eto, završila i ta priča, momke nam, nakon onih zagrebačkih pola milijuna, dočekale tisuće na trgovima njihovih gradova, a čovjeka u bijeloj košulji čak 50.000 ljudi u rodnom mu Livnu! Toliko je u BiH na jednom mjestu došlo jedino kad su na Koševu bili Bono Vox i U2 i papa Franjo, čiju je molitvu pratilo oko 65.000 ljudi!?
Momci, odmorite se, zaslužili ste!