Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    7C° Karlovac

  • weather-image

    7C° Duga Resa

  • weather-image

    10C° Ogulin

  • weather-image

    8C° Ozalj

  • weather-image

    6C° Slunj

Život FABIJANOVA PRIČA Podijeli

“Krist je mom životu dao smisao. Imao sam sjajan život i bio nezadovoljan. Božja me ljubav razoružala”

Odličan student, državni prvak u plesu, bez materijalnih problema odabrao je put služenja Kristu

Kažu da je uvijek Bog onaj koji zove, ali to čini diskretno, poput prosjaka koji kuca na vrata. Njegov naum jest naum ljubavi,  a u žetvi treba  radnike. Jedan od tih radnika odnedavno je i Dugorešanin Fabijan Štedul.

Fabijan je nasmijani mladić. Reći će da trenutno ima samo ono što ima na sebi, ali je sretan. Istinski sretan, s osmijehom na licu. Osobito je bio sretan i uzbuđen nakon ovonedjeljne mlade mise u Dugoj Resi.

-Zbunjene su mi emocije, misli, reći će nam i odmah dodati da je “zbunjen detaljima Božje ljubavi za njega”.

A kad govori o toj ljubavi odmah i objašnjava. – Najbolje sam to vidio u pripravi pred mladu misu. Ništa od toga nije bilo u mojim rukama, sve je iz njih izmaklo i shvatio sam da On sve vodi i na kraju je sve i ispalo najbolje. Zato Mu se osjećam zahvalnim, za sve što je činio sa mnom i u mome životu, reći će nam nekoliko sati nakon mlade mise na kojoj su bili njegovi brojni sugrađani.

A da nije bila riječ o malom događaju, najbolje svjedoči i podatak o onih famoznih 147 godina koliko je u Dugoj Resi proteklo od zadnje mlade mise. Netko je spomenuo da je riječ o pet generacija, a Fabijan priznaje da već taj podatak govori koliko je nevjerojatno i teško za jednog mladića odraslog u takvom okruženju odlučiti se za tako nešto. – Ovo nije plod mojih snaga ili napora, već je riječ o Božjem izabranju, skromno kaže.

Bio sam super student, imao novaca, društvo, ali nisam bio zadovoljan.Moralo je biti nešto više u životu

S punih 27 godina, jer rođen je 28. prosinca 1991. godine u karlovačkom rodilištu, u jeku najžešćih “bombanja”, Fabijan razmišlja potpuno drugačije od većine njegovih vršnjaka. Priznat će da većina njih u njegovim godinama razmišlja o braku, ali da su takva razmišljanja bila i njegova.

– Za mene je, kao i za sve moje vršnjake u odrastanju, postojala samo jedna opcija, a to je bio brak. Nikad ni o čemu drugom nisam razmišljao, čak ni “u peti”. Međutim, kroz neokatekumensku zajednicu čiji sam postao član, a onda i kroz moje padove i poniženja, frustriranost i besmisao života, razmišljao sam da mora biti nešto više od tog života. Sve ono što su mi govorili da bi trebao biti život sam napravio. Počeo sam studirati i to fiziku, kaže Fabijan. Fizika mu je išla predobro, završio je prvu godinu među najboljima, u društvu se dobro snalazio, novaca je bilo, imao je svoj stan i slobodu u Zagrebu, ali…

– Sve ono što su mi govorili da bi mi trebalo donijeti sreću sam imao, ali i dalje sam bio nezadovoljan. Moralo je biti nešto više u životu. I to sam vidio kad sam se susreo s Božjom ljubavi. Besplatnom Božjom ljubavi za mene baš takvog kakav jesam, grešnik, promašen, ovakav i onakav. I ta besplatna Božja ljubav me razoružala, dala mi je snage da kažem “amen” i kažem Mu “da”. S njom sam vidio da “gubeći” svoj život i svoje projekte da budem veliki fizičar, da se oženim – da sam dobio mnogostruko više, objašnjava Fabijan.

Besplatna je Božja ljubav za mene, grešnika, promašenog

A baš je tako i bilo. Fabijanu je sve išlo za rukom, škola, fakultet, bio je čak i državni prvak u plesu, vozio motor. Majka Mima koju znaju brojne generacije Dugorešana jer je bila najprije teta, a onda ravnateljica Dječjeg vrtića te tata Ivan koji vječito juri u svom IT poslu nisu ni slutili da će jednog ljeta, nakon završene prve godine studija fizike, u kasnim večernjim satima, njihov sin reći: -Dragi roditelji, nešto bih vam trebao reći, nemojte se ljutiti, ali ja sam odlučio poći Božjim putem.Dalje je sve povijest, reklo bi se. To je ta besplatna Božja ljubav.

– Uvijek me jako diralo kad Isus u Evanđelju kaže “Vi ste svjetlo svijeta i sol zemlje” , a znate da se soli stavi malo, ne treba je puno. Vidio sam tako da postoji jedno izabranje za mene, da začinim ovu generaciju u kojoj sam poslan. No, to ne znači da sam bolji od drugih. Svaki put mi kažu da je biti svećenik nešto uzvišeno, a ja kažem da je i brak uzvišen. Postoji sakrament braka i postoji sakrament svetog reda, za mene su jednaki jer je svatko pozvan na svetost u svom sakramentu.

U Bosni sam vidio još veće beznađe, mlade bez perspektive. Čudim se roditeljima koji djecu šalju izvan domovine

Fabijanovo zvanje odnosno poziv Bog je htio obilježiti misijskim karakterom i od početka je bio spreman ići bilo gdje po svijetu. Najprije je bio u Bosni, pa u Italiji, Španjolskoj, Brazilu, Makedoniji i još ponegdje “u prolazu”. Pet je godina proveo u Bosni i kaže da je Bog očito htio da bude povezan s tom zemljom. Bude li išao po svijetu kao misionar, uvijek će mu “baza” biti Bosna.

A u toj je zemlji još više i izraženije vidio beznađe, želju za odlaskom, mlade bez perspektive koji žele otići. Gotovo identična slika onoj hrvatskoj, usporedit će Fabijan situaciju. Ono što ga je zapanjilo jest to što je vidio da brojni roditelji još i potiču djecu da odlaze iz svoje zemlje.

– Bio sam i u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Španjolskoj, prošao sam mnoge zemlje, negdje sam živio duže, negdje kraće i znate što sam vidio? Odalečene ljude, mnogi su počinili samoubojstvo, nisu se družili, depresivni su i takva je većina. Što mogu reći nego pitati je li njima novac i blagostanje donijelo sreću u životu? Nije. Često sam pitao te roditelje zašto šalju djecu u te zemlje i misle li da će im novac donijeti rješenje problema. Bio sam i u našim katoličkim misijama u Njemačkoj, vidio djecu naših iseljenika koji žive uglavnom nesretno, rastavljeno, masom su u drogi, problemima. Ima i lijepih primjera, ali uglavnom su ti mladi izgubljeni. Možda su im ti roditelji pričali o Bogu, no u stvarnosti su vidjeli drugo, a to je da su njihovi roditelji na prvo mjesto stavili novac i zbog toga napustili svoju domovinu, išli van. Ako roditelj kaže djetetu da je Bog na prvom mjestu, a čini u životu da je to novac, dijete tim pričama neće vjerovati. To sam vidio, svjedoči Fabijan.

Župa Žepče bit će Fabijanova župa

Kad ga se pita što  bi rekao danas svojim vršnjacima, više je nego konkretan. – Predamnom je bila potencijalno sjajna karijera, moji kolege fizičari danas rade po Švicarskoj, plaće su im vrlo dobre i perspektiva. Ja sam pustio sve. Doslovno. Jedino što imam je roba na meni. A pronašao sam puno više nego što sam mislio. S Kristom se dobiva smisao.

Kad se vrati u Bosnu, velečasni Štedul odlazi u župu Žepče u Sarajevsku nadbiskupiju. Srednja je to Bosna i jedna od najvećih župa u nadbiskupiji, u kojoj ima puno posla i puno mladih koji odlaze. – Vjerujem da ima smisla ostati tamo, evangelizirati. Vidio sam i da mnogi svećenici iz Bosne odlaze u Njemačku, Australiju, a u mom odlasku tamo, kao nekog iz Hrvatske, vidim poruku, znak. Ima nade i tu se može živjeti, Božja ljubav djeluje tu, možemo biti sretni ovdje. Kroz ovih pet godina u Bosni Bog mi je dao veliku milost, ali i veliku ljubav za tu zemlju, za bosanski narod i za njegovo trpljenje i teškoće koje su puno veće nego ovdje.

Moramo se napiti, biti što luđi, biti zapaženi, imati novac, spavati s curama. To je stvarnost mladih. Bila je i moja

-Krist je mom životu dao smisao. Čime ću se hvaliti nego križem Gospodina našega Isusa Krista, kaže i čitanje. Bio sam mladić koji je na van odavao samouvjerenost, oholost, bahatost… to su mi često govorili. Međutim, u dubini sam bio duboko iskompleksiran,nisam prihvaćao stvarnost baš kao i većina mladih danas. Ali, što se događa? Ne prihvaćamo to, odlazimo u druge krajnosti, pa se moramo napiti, biti što luđi… Sve sam ja to činio. Da budeš zapažen, da imaš novac, što god, spavaš s jednom pa s drugom curom. To je naša stvarnost, nas mladih. I to je bila i moja stvarnost. Besmisao življenja za sebe jer sam u dubini tražio sebe, svoj život. Znate da Isus kaže “Tko izgubi svoj život poradi mene, dobit će ga. Svaki put kada bih imao tu milost da dajem svoj život, da ga gubim za Krista, u neprospavanim noćima, materijalnom, svaki sam put bio zadovoljan, radostan i to se vidjelo na mom licu. I današnji trenutak ređenja, pa mlade mise je početak. To je borba koja traje svakim danom.

Duga Resa je sve starija. To je problem vjere jer gdje je Krist tu ima života, radosti, mladih

Kad ga pitamo o Dugoj Resi, Fabijan iskreno govori. – Kad sam bio pred kraj srednje škole, jedva sam čekao otići. Mala sredina, sve me gušilo. Htio sam izaći, vidjeti svijeta, jedva čekao otići u Zagreb. Prošao sam nakon toga cijeli svijet i sad mi je Duga Resa najljepša na svijetu. Svaki je se put sjetim s velikom radošću, otkriva nam s još jednim osmjehom na licu. Ali, ono što ga muči jest da svaki puta vidi koliko ovaj grad stari. -To me boli, vidim Dugu Resu sve starijom i starijom. Možemo pričati o politikama, materijalnom, ali problem je vjere, Krista. Jer gdje je Krist u sredini ima života, radosti, mladih, otvorenosti životu, bez straha za ući u brak. Duga Resa je moj dom u kojeg se s radošću vraćam, kaže velečasni Fabijan.

Ove nedjelje velečasnog Fabijana otvorenih ruku dočekuje Novigrad na Dobri  na misi u 9,30

Nakon što je prošle nedjelje imao mladu misu u Dugoj Resi, ove nedjelje 14. srpnja, velečasni Fabijan Štedul predvodit će drugu mladu misu, sekundiciju u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri. Župa je to i crkva u kojoj je Fabijan kršten i koja širokih ruku dočekuje svog mladomisnika. Ne krije to niti pater Filip Vicić najavljujući misno slavlje koje će predvoditi i propovijedati upravo Fabijan, a u koncelebraciji s više svećenika. – Radujemo se ovoj mladoj misi u Novigradu, Fabijan je ovdje kršten, odavde je krenuo, a sad nam se vraća kao mladomisnik i velečasni, kaže pater Vicić. Zbog vrućina misa će početi u 9,30 sati, bit će na otvorenom ispred župne crkve, a nakon mise će velečasni Štedul dijeliti mladomisnički blagoslov ispred oltara. – Bit će to najljepši dar našoj župi za 1001. rođendan, kaže župnik Vicić dodajući da je nakon misnog slavlja predviđeno druženje Božjeg puka uz kolače i osvježenje.

 

Pročitajte i ovo

IZVANA GLADAC, IZNUTRA JADAC

Ruglo u Netretiću: Zgrada branitelja stara 12 godina propada u vlazi: “Ovdje neće ni provalnik, ni migrant”