Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    9C° Karlovac

  • weather-image

    9C° Duga Resa

  • weather-image

    8C° Ogulin

  • weather-image

    8C° Ozalj

  • weather-image

    8C° Slunj

Život DAN KOJI JE SVE PROMIJENIO Podijeli

U Mrzljakima u jednom trenu prekinuti snovi, uništene obitelji

U baraci je bilo stotinjak branitelja, raketa je pogodila sredinu i ubila sedamnaestoricu. Najmlađem je bilo tek 19 godina

Bio je to dan koji je promijenio sve za obitelji 17-orice pripadnika 129. brigade. Oni su tog 8. studenog 1991. bili jedni od stotinjak branitelja u baraci u Draganićkim Mrzljakima. U 14 sati baraku je pogodila raketa, točno po sredini.

Dva MIG-a agresorske JNA raketirala su područje Draganića. Od pet ispaljenih samo je jedna raketa pogodila metu. – Ovdje je bila 2. satnija 129. brigade i na žalost na ovom mjestu je poginulo 17 branitelja, dvadesetak ih je teže ili lakše ranjeno, prisjeća se predsjednik Udruge 129. brigade Miroslav Rade.

To nije bio jedini pokušaj raketiranja. Avioni su produžili u pravcu Mahična i Goršćaka i tamo su na dva mjesta gađali naše položaje i suborce. Na sreću nisu ih pogodili iako su bili blizu.

U kapelici Sv. Križa u Draganićkim Mrzljakima, točno na mjestu pogibije 17-orice branitelja, održana je danas komemoracija.  Obitelji, žene, djeca, roditelji i suborci – svi i nakon više od dva i pol desetljeća nijemi. Neki od onih koji su toga dana bili na mjestu događaja još uvijek nisu smogli snage za doći natrag.

Među njima nije Dražen Ljubenko. Nerado se svega prisjeća, ipak nam kaže da je u trenutku napada bio u baraci. Onaj tko je gađao znao je što radi. Gađao je sredinu kako bi napravio najviše štete. – U trenutku napada taman smo završili gađanje, čišćenje pušaka, ručak… Krenuli smo na dogovor što ćemo raditi popodne i to se dogodilo, negdje odmah u 14, kaže Ljubenko.

Snovi prekinuti i najmlađem, 19-godišnjem Branimiru Stipetiću

Dražen je, kao i većina prisutnih prošao neozlijeđen. Ranjeno je dvadesetak branitelja, ubijeno njih 17. Najmlađem, Branimiru Stipetiću bilo je tek 19 godina. Njegovi roditelji, Ivan i Vera, o najgorem danu svoga života i nakon 26 godina, teško govore. – Bili smo doma. Čuli smo da je bilo raketiranje, ali telefoni su bili isključeni i tek nam je drugi dan došao jedan čovjek da je naš sin gore na patologiji. Išao sam na rapoznavanje, i tako…, kaže tata Ivan.

Bio je mlad i dobar dečko, sa snovima koji su u trenu prekinuti, ističe mama Vera. – Bio je dobro dijete, sve najbolje. Završio je za strojarskog tehničara, imao je plan studirati dalje, ali došao je rat i to je sve stalo. Od tada nam se i život sasvim izmijenio. Ja još uvijek nosim crninu.

Nikada prije i nikada poslije u Domovinskom ratu na karlovačkoj bojišnici u jednom trenutku nije poginuo ovako veliki broj hrvatskih branitelja.

Pročitajte i ovo

BRAVO

Bajka o ribaru i ribici karlovačkog Zorin doma nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta