Oporuke pričaju priču o životu Karlovca u 18. stoljeću. Karlovčani su bili bogataši i veliki vjernici

Jedinstvena izložba plakata konzervatorsko – restauratorskih radova u sedam državnih arhiva i predstavljanje 7. i 8. sveska oporuka Karlovčana iz 18. stoljeća, dio su prvih Adventskih susreta u karlovačkom Arhivu.

Ukupno 13 plakata na kojima su prikazani konzervatorski i istražni radovi na arhivskoj i knjižnoj građi, može se razgledati do 3. siječnja kada izložba seli u Osijek. Ono što je njena posebnost jest to da ona ukazuje na važnost konzervatorske profesije upravo u državnim arhivima.

– Bila je ideja da se pokažu restauratori, naš posao, što mi zapravo radimo arhivistima i ljidima koji sudjeluju u zaštiti pisane baštine, naglasila je pročelnica Središnjeg laboratorija za konzervaciju i restauraciju u Hrvatskom državnom arhivu Andreja Dragojević.

U karlovačkom Arhivu na poslovima “spašavanja” građe radi tek jedna osoba, Draženka Stepan, restaurator – majstor. Ona je restaurirala i oporuke koje su se našle i u novim, danas predstavljenim svescima.

Od 133 oporuke 87 je pisano hrvatskim jezikom, to je karlovačka kajkavština 18. stoljeća, 36 ih je na njemačkom jeziku i gotičkom pismu i sedam ih je na latinskom, a tri su pisane miješano, hrvatskim i njemačkim odnosno hrvatskim i latinskim jezikom

-Rad na oporukama je bio zahtjevan i jako težak. Bilo je jako puno dokumenata, radilo se dugi niz godina. Sve te oporuke, koje još nisu sve izrestaurirane jer ih ima jako puno, ali ovo što se restauriralo i što će se objaviti u knjigama, radilo se dvije, tri godine. Najteže su bile one koje su pogorjele ili one koje su bile u vodi i na kojima je vlada uzrokovala plijesan. Najduže sam radila Poglavarstvu knjiga i spisa s kraja 18. stoljeća i to zato što je na njima bilo najviše plijesni, pojasnila je Stepan

A same oporuke, koje je obradio i konačno ukoričio arhivist Antonio Bosio, na jedan neobičan način govore o Karlovčanima od sredine do kraja 18. stoljeća. U dva nova sveska, “Oporuke 1730.-1771.” i “Oporuke 1771.-1781.” nalazi se 133 oporuka, a s njima zabilježeno je još pet puta više imena i prezimena tadašnjih Karlovčana. U to vrijeme Karlovac je bio sjedište Hrvatske vojne krajine, a onda i vojni komunitet. U njemu se trgovalo, školovalo, bogatilo.

Do sad su objavljeni 1. svezak “Bračni ugovori” 1726.-1780., 2. svezak “Zapisnici Poglavarstva 1778.”, 3. svezak “Carske i kraljevske povelje od 1774.-1837.” te od 4. do 6. sveska “Zapisnici Poglavarstva 1778.-1781.”

Karlovčani su bili veliki vjernici pa su i velik dio svoje imovine ostavljali crkvi ili za pobožna djela. Ostatak imovine, a u 18. stoljeću Karlovčani su bili bogati, dijelili su svojim potomcima.

-Postojao je propisani obrazac u koji se upisivala oporuka. Uzimali su se u obzir svi mogući ishodi budućeg života nasljednika; ako umre što će biti, ako mlad umre što onda s imovinom… Sve se to podrobno popisalo u oporukama i sve se znalo. U jednoj oporuci npr. otac se tuži da mu je sin bio nevaljao, da nije bio odan obitelji, da je bio probisvijet, da je potrošio dosta imetka i taj otac sinu nije ostavio ništa nego je imovinu ostavio  u pobožne svrhe, pojasnio je Bosio.