Druga nedjelja došašća pred vjernike stavlja lik Ivana Krstitelja, preteče Isusa Krista, koji stiže iz pustinje. Njegov glas znači nešto novo, poziva na veliku promjenu. Ivan Krstitelj krstio je u rijeci Jordan u znak obraćenja i naviještao dolazak onoga koji će krstiti Duhom Svetim. Poziva nas na obraćenje, na promjenu naših života.
On je taj koji je pokrenuo mase, a životom je svjedočio ono što je ljudima pripovijedao. On poziva: »Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze.« On je čovjek odluke i poziva na odluku, na akciju, na mijenjanje naše nutarnje geografije: poravnati putove svoje duše za Gospodnji dolazak, srušiti bregove oholosti, tvrdoće, mržnje i nepravde, a ispunjati doline malodušja, nebrige za druge, nezahvalnosti, nepoštivanja.
I upravo je to temeljna poruka čitavoga došašća. Postoji, naime, opasnost da čovjek došašće upropasti, da ga učini nečim što niti kome koristi niti kome šteti. Vrijeme je to, prilika za novi početak, trenutak koji se ne smije propustiti, a poruka mu je: Započni živjeti kao da si nanovo rođen, kao da si iznova došao na ovaj svijet. Sada je vrijeme i trenutak za novi početak.
A na današnji dan svetkujemo i omiljenog sveca i to onima najmlađima- svetog Nikolu. Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
Svetac je kojeg štuje i katolička i pravoslavna crkva. Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.
Umro je 6.prosinca 327.godine u gradu Miri, no njegove relikvije danas se nalaze u Bariju u Italiji.
Zanimljiva je legenda o tome zašto roditelji na svetog Nikolu daruju svoju djecu. Sveti Nikola želio je pomoći čovjeku koji je imao tri kćeri, ali nije imao novaca za miraz. Otac je odlučio trgovati kćerima, a one su se pomolile Bogu da ih spasi od toga. Sveti Nikola doznao je što otac radi, pa je po noći napunio vrećice zlatnicima i bacio ih kroz prozor u kuću djevojaka. Otac se začudio kad je vidio novac, a isto se ponovilo dva puta.
A scenarij za dalje glasi: otac je čekao u zasjedi da nepoznat netko daruje i treću kći pa je prepoznao svetog Nikolu i razglasio svijetu što on radi. Drugi scenarij kaže da je Nikola vidio da ga otac čeka, pa se popeo na krov i zlatnike spustio kroz dimnjak da ga se ne vidi. Na ognjištu su se tada sušile čarape, a zlatnici su pali u njih. Otuda dolazi i običaj stavljanja poklona u čizmice ili čarape.