Žilavost, upornost i tvrdoglavost hrvatskih branitelja spasila je Turanj

Skromno naoružanje, neobučena vojska, ali ipak prva crta bojišnice na Turnju nikad nije probijena. Karlovac je obranjen, kako tog 4. listopada tako i idućih četiri godine.

Presudila je tome, kaže danas general Ljubo Ćesić – Rojs, vjera u Bogu, krunica oko vrata i veliko, junačko srce svih hrvatskih branitelja.

On je zajedno s general-bojnikom Pavlom Miljavcem i drugim ratnim kolegama prisustvovao otvaranju izložbe i priredbi Sjećanje na Turanj u OŠ Turanj.

– Iako je nekoliko puta pokušan ozbiljan napad da nas se baci s tog mostobrana koji je bio simboličan. Turanj je jako puno značio za žitelje Karlovca. Da je Turanj pao pitanje je, vjerojatno bi nastala seoba naroda iz Karlovca. To je normalno, ljudi se boje za život, nisu svi jednaki i nisu svi borci, a onda kad ode stanovništvo onda je pitanje do kad vojska ostaje. Znači žilavost ovih branitelja, upornost i tvrdoglavost je spasila Turanj, naglasio je Miljavac.

Na izložbi u OŠ Turanj izložene su fotografije s bojišnice, ali i autentično naoružanje koje su tijekom Domovinskog rata koristili hrvatski branitelji u Karlovcu. – Nema čega nema, kaže brigadir Dubravko Halovanić. – Ljudi su se snalazili, tko je što imao je donio. Prevladavali su kalašnjikovi jer je u ono vrijeme bila crna nabava pa ih ima različitih modela: rumunjskih, mađarskih, čeških, kineskih – nema čega nema. Od našeg naoružanja tu je karabin ili kako mi to zovemo tandžara M-48 puška i automatske puške koje su kasnije dolazile kako smo osvajali skladišta i kako se vojsk micala s ovog prostora.

Halovanić također vjeruje da je srce branitelja presudilo tome što Turanj nikada nije “probijen”. – Ovi preko su bili organiziraniji kao vojska, ali očito nisu imali morala. Mi smo imali morala koji je izvlačio sve ovo. Mi smo imali ljude koji su stali na branik Karlovca i obranili ovaj prostor.

Turanj 4. listopada 1991. iz sjećanja nikada neće izbrisati učiteljica Irena Lukešić. Sve što se toga dana događalo i danas prenosi na svoje učenike.

– Osobno bih bila jako žalosna kada bi se ovo zaboravilo jer jako dobro pamtim žene koje su plakale kada su im došli javiti da ima je poginuo sin koji je imao 19, 20 godina. Kad sam se 4.10. vraćala s Turnja gledala sam mladića koji leži na cesti mrtav…to su stvari koje ostaju i koje ne možete zaboraviti i s druge strane, ne smijemo dozvoliti da djeca to zaborave, kaže.

Jedna od karlovačkih ratnica Sabina Protulipac pamti današnji dan prije 28 godina. Bila je s dečkima u Škrtićima na prvoj crti. Danas ponosna na sve što su napravili, ali i na Turanj danas.

-Turanj je danas prekrasna cjelina zaokružena Muzejom Domovinskog rata, okupljanjem branitelja, spomenikom poginulima gdje se odaje počast poginulima. Postaje mjesto pijeteta i to mi je strašno drago kao i to što se kad se prođe kroz Turanj ne vide se više ta ratna stradavanja.