Ako se zna da godišnje karlovački Centar za socijalnu skrb zaprimi do stotinjak zahtjeva za razvodom, dolazi se do brojke od desetak tata koji žele da po okončanju razvoda maloljetno dijete živi s njima.
– Još uvijek prevladava mišljenje u javnosti da dijete mora nakon razvoda biti s majkom, no dijete treba oba roditelja, kaže ravnateljica centra Mirjana Pogačić. Susreću se često sa situacijama da majke, bez obzira na sve, nastupaju s pozicije da je dijete nakon razvoda "njihovo", pa često supružniku kažu kako će "ostati bez svega, pa i djeteta".
Prije razvoda braka i prije donošenja odluke o tome kome će dijete ići, roditelji moraju doći u centar i napraviti tzv. roditeljski plan. Taj plan govori o načinima, vremenu kontaktata i kako će se vrijeme provoditi. Ako se roditelji ne dogovore kod kojeg od njih će dijete biti, a ako su u braku, moraju i na medijaciju. Kad dođu na sud s tim roditeljskim planom, sud prije donošenja odluke o razvodu, traži mišljenje centra o načinu kontaktiranja s djecom koje im centar i daje.
Ravnateljica centra Pogačić upozorava na korištenje termina "skrbništvo" koje se određuje kad dijete nema roditelja, no u slučaju razvoda riječ je o roditeljskoj skrbi. Dakle, oba roditelja jednako trebaju skrbiti o djetetu. No, cijeli proces dug je i kompliciran za novinarski tekst, ali zato u ovakvim pričama, uvijek ima dobrih pouka.
Kad se govori o odnosima supružnika i utjecaju na dijete, Mirjana Pogačić savjetuje:
– Roditelji bi trebali voditi računa kako utječu na djecu i njihov razvoj. Je li sve ono što za njih poduzimaju i što predočavaju kao ljubav prema djeci, je li to stvarno ljubav. Svim roditeljima koji su u razvodu i imaju maloljetnu djecu, preporučila bih knjigu "Bez ljubavi i mržnje" s iskustvima čovjeka koji je prošao razvod. Za one koji neće pročitati, citirat ću: Dok god nisam shvatio što to ljubav nije, nisam bio spreman dokučiti što to ona jest". Roditelji često govore djeci da nešto rade iz ljubavi prema njima, a često to nije ljubav i nanose im štetu. Puno puta rješavaju svoje razmirice, opravdavajući se interesima djece, navodi Pogačić.
Splitski slučaj pratila je i sama, koliko je mogla, iz medija. – Je li ova mama to radila stvarno iz ljubavi prema djetetu? Da je dijete pod pravomoćnom sudskom presudom talijanskog suda odvela i 5 godina skrivala dijete, 5 godina ga izlagala takvoj situaciji? Pazite, to je pravomoćna odluka talijanskog suda. Je li ljubav prema djetetu držati ga bez kontakta s drugim roditeljom, iznosi svoje razmišljanje.
– Često se dogodi da mi se muškarci požale kako su im žene rekle da neće ništa dobiti, da djecu uvijek dobivaju mame. Nekako su mame puno puta uvjerene u to da su jedine kompetentne i najbolje u svemu. To ne mora biti i taj stav me ponekad razljuti. Oba su roditelja jednako odgovorni i nema ono "dijete ne želi ići kod drugog roditelja". Pitam se onda kakvo je to nagovaranje? Roditelj mora usmjeriti dijete da kontaktira i s drugim roditeljom, a kad budu punoljetni, neka djeca sama odlučuju.
– Puno puta kažu nam da mi u centru preferiramo majke. Moram vam reći da muškarci odmah to pretpostavljaju, tako si i poslože život. No, postoji onih 10 posto koji kažu zašto dijete ne bi živjelo s njima? Oni su svjesni da odluka može biti donijeta i da dijete bude s njima. Sud donosi konačnu odluku, a vodi se najčešće mišljenjem centra. No, obje stranke imaju na sudskoj parnici mogućnost dokazati da žele skrb i kako je prema djetetu misle dokazati. Sigurno će im svaki sud pokloniti povjerenje ako to dokažu. Nije odgovornost uvijek na nama kad se te odluke donose. Kažu nam da smo pristrani, ali mi nismo ni na čijoj strani, kaže Pogačić.