JNA, potpomognuta kordunskim Srbima, započela je tako opći napad na Karlovac, ključnu točku obrane Hrvatske. Ako bi Karlovac pao, Srbi bi izbili na granicu sa Slovenijom te potpuno odsjekli sjevernu Hrvatsku sa priobalnim dijelom zemlje.
Projektili su letjeli po Karlovcu, a gađana je i Duga Resa.
Još u doba bivše Jugoslavije Karlovac je bio strateški važna točka zbog svog gegrafskog položaja te su ga nazivali grad vojnih lica JNA. U gradu i bližoj okolici bilo je smješteno čak 39 vojnih objekata što je Karlovac činilo pravom militariziranom zonom. Pred sam početak rata JNA je u grad rasporedila dodatne snage, uključujući i niške specijalce u vojarni Petrova Gora u strogom centru grada.
Već u ljeto 1991. događaju se mnogobrojni napadi na Hrvate koji su živjeli u blizini srpskih uporišta pobune u okolici Karlovca. Nakon pada Topuskog i okolice zaleđe Karlovca je očišćeno te je agresor krenuo u opći napad na sam grad.
Napad na Karlovac je započeo topničkom pripremom prilikom čega je tisuće projektila zasulo grad. Nakon toga su snage JNA tenkovima preko Slunjskih brda došle do samih prilaza gradu. Karlovac su branile dvije nepotpune bojne 110. brigade, samostalna satnija dragovoljaca Cobre iz Zagreba, 2. gardijska brigada i pripadnici karlovačke policije.
Osobito žestoke borbe vodile su se u prigradskom naselju Turnju koji je gotovo cijeli pao u ruke Srba, a hrvatski branitelji bili su potisnuti do samog mosta preko Korane koji je ulaz u grad. Ipak, nadljudskim naporima malobrojna hrvatska vojska uspjela je obraniti most i odbaciti neprijatelja. Narednih dana velikosrpske snage su u još nekoliko navrata neuspješno pokušale osvojiti Turanj. Zbog žestine i intenziteta borba, brojnih ispaljenih projektila svih kalibara i razrušenosti Turanj su prozvali mali Vukovar.
Taj najžešći napad na Karlovac tijekom Domovinskog rata trajao je tri dana, a ubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca.
2.gardijska brigada Gromovi dala je veliki obol obrani Karlovca i Duge Rese. Presudnu ulogu imali su i pripadnici 3. pješačke bojne 2. gardijske brigade „Gromovi“. Jeseni te godine na karlovačko-dugoreškom bojištu poginulo je sedam "Gromova", a 38 ih je ranjeno.Na karlovačkoj i koranskoj bojišnici zaustavili su neprijateljske tenkove na Turanjskom mostu i učvrstili obrambenu crtu na rijeci Korani.
Napadi su nakon nekoliko mjeseci nešto popustili poslije ove ofenzive, nakon što su se borbe vodile gotovo kuća do kuće, no opasnost nikad nije prestala sve do oslobađanja Hrvatske i kraja rata.
povijest.hr