50 nijansi pive (druga i treća nijansa)
Rezime subote i nedjelje ide u ‘dvobroju’, jer jučer sam bio definitivno ‘dekompjuteriziran’ i zatrpan poslom da ne bih stigao napisati ni razglednicu ‘Pozdrav s Dana piva’, a kamoli kakav tekst s glavom i repom. Uz to, još sam revnosno obavljao usluge voditelja otvorenja Obrtničkog sajma, poslijepodnevne i večernje demonstracije makedonskih specijaliteta (gravče na tavče), izvrsnog folklora i maestralnih uličnih zabavljača, koji su ‘vragu iz torbata ispali’, pa voditelja i koordinatora povratka gimnazijalaca iz Praga s maturalca, a ‘ček point’ bio je putem našeg etera i uživo na ‘Trgu susreta’. Ekipa sretno stigla iz Češke, a sutradan bih bio vrlo nerazuman roditelj da sam nabijao po tipkovnici, dok umorna povratnica iz zemlje dobrog piva spava… Pridodamo li još brzopoteznu gažu na ‘Poljičkom proštenju’, gdje su me obukli u narodnu nošnju pa sam bio kopija Branka Uvodića, sve vam je jasno.
Da nije sve tako sivo, kao u naslovu, pobrinuli su se izvrsni gosti iz Makedonije, kao i njihovi zemljaci iz Zagreba i Rijeke. Zarazni ritmovi, krasne melodije i ‘noge same pletu’! Plesalo se na pozornici, ispred nje, konobarice su cupkale u ritmovima toplih krajeva, krčilo se po štandovima, kušala se ljutika, ajvar, mastika, baklave, đevreci, a najviše su se naradili karlovački frizeri Saša i Štefanija, koji su besplatno pleli pletenice i izrađivali originalne frizure po želji… Kad su pred večer krenuli na put do svog Rosomana, poželjeli smo im svu sreću, jer do ‘svojata tabla na mesto’ imaju točno 1010 km!? ‘Oćeš-nećeš, Toše i njegovo tragično putovanje stalno nam je u podsvijesti, kad su u pitanju njegovi zemljaci na dugoprugaškim etapama.
Ipak, nešto me baš zasmetalo – a to je mizerna razina kulture kušanja onoga što se daje besplatno. Već spomenuto voće nestalo je u pola sata (pola tone bresaka i grožđa)! Ljudi su doslovno trpali u džepove, cekere, vrećice pa čak i u majice (!?), koje su prethodno nažicali od ljubaznih folkloraša. Opkolili su (nefiskalizirani) štand i napadali ga s lijeva s desna, iz zraka, sa strane… Nedostajalo je samo da netko izroni kroz obližnji kanalizacijski otvor i šmugne nazad s kašetom grožđa… Jako ružno. Slično je bilo i s tavče na gravče i ostalim jestivim delicijama. Usred pučke veselice prava ‘pučka kuhinja’. S obzirom da je sutra Gastro izložba, ne očekujem baš kušanje i kulturno čekanje na obrok, već još jedan ‘tsunami’ po stolovima… Sve to je pokazatelj da nam je kupovna moć zaista jadna pa nekako rade samo oni koji prodaju jela i pića po 10–15 kuna. Sve iznad je većini nedostupno i ne upuštaju se u avanture poput nekadašnjih: ‘Daj nam par kila mesa, par litara pića i djeci sokova po želji’…
A što reći o prvom vikendu onako u globalu? Najkraće – kriza i recesija i dalje diktiraju tempo. Reda ima, mira isto, gužve tek sporadično. Slijedi ‘doba gableca’ pa da vidimo koliko je ostalo za reprezentaciju i čašćenje poslovnih partnera, prijatelja i kolega. Za sada je sve kao u reklamnoj poruci Karlovačkog – odgovorno!