Misa za pokojnog župnika služena je danas u Sv. Antunu,dok su molitvu na grobu ubijenog župnika Kolundžića na groblju sv. Petar predvodili vlč. Antun Kolić, župnik župe sv. Petra apostola i vlč. Branko Risek, upravitelj župe bl. Alojzija Stepinca.
Velečasni Mate Kolundžić bio je župnik u Dugoj Resi, 1941. godine, u župi Sv. Petra Apostola, a za svećenika ga je zaredio Alojzije Stepinac.
Iz brojnih knjiga doznaje se da je kao župnik u Sv. Petru osuđivao progone i ubijanje Srba na Kordunu i Baniji, a pismeno je protestirao i kod talijanskih vlasti koje su koristile Sv.Antun za vojne ptorebe. Zapisi govore da je uspješno intervenirao i kod ustaških vlasti u slučaju četvorice braće Polovića. Tijekom ljeta 1944. držo je i mise u selima Lipa i Protulipa koja su bila pod kontrolom partizanskih jedinica, a partizanskim borcima na pozdrav "Smrt fašizmu" je uzvraćao "I svakoj nepravdi".
Tijekom 1944. župni ured su mu nekoliko puta posjećivali partizani. Kad je partizan Jure Jakovčić javno obješen u centru Duge Rese 28. listopada 1944. godine, protestirao je zbog ovog događaja tražeći da se tijelo skine i normalno sahrani
U siječnju 1945. organiziran je zbor kojim su ustaške vlasti pozvale stanovništvo Duge Rese na davanje pomoći za izgladnjeli narod Hrvatskog primorja.Na zboru je, kažu zapisi, župnik Kolundžić u svom govoru kritizirao nezakonite postupke spomenuvši ubojstvo pet ljudi odnosno domobrana i to kod Sv. Fabijana (selo Zagradci) od strane ustaša.
U Dugoj Resi je mučki ubijen u noći s 23. na 24. siječnja. 1945. godine.
U toj siječanjskoj noći 1945.godine u župni ured došli su ustaše prerušeni u partizane, kažu zapisi. Njih trojica naredili su župniku da s njima krene u komandu, a on je to i učinio.Putem su mu naredili da skine cipele i bosog ga tjerali po snijegu,sve do Zvečaja gdje su skrenuli prema rijeci Mrežnici. Tu je nakon dužeg batinjanja i mučenja,župnik ubijen metkom u potiljak.
Ustaše su za zločin optužili partizane, ali u snijegu koji je pao te noći ostao je jasan trag koji je vodio do Zvečaja u kojem je bila ustaška posada.
Kolundžić je rođen u Slavonskom Kobašu, nedaleko od Slavonskog Broda, 22. svibnja 1909. godine. Za svećenika je zaređen 1934. godine, a zaredio ga je blaženi Alojzije Stepinac. Bio je kapelan u Kutini i Mariji Bistrici, a 1937. i 1938. godine župnik u Maji, te zatim i u Gori.
U spomenici župe piše da se zalagao za to da svaki čovjek ima pravo na dostojanstvenu smrt kao i na sakramenat bolesničkog pomazanja i posljednjeg ispraćaja sa svećenikom, pa je tako onima na vlasti bio "trn u oku" i trebalo ga je "ušutkati". On nikada nije ustuknuo protiv onoga što šteti čovjeku i što ga želi uništiti. Čak i kad su ga partizanski vojnici u prolazu znali pozdraviti sa: "Smrt fašizmu", on je svesrdno odgovarao: "I svakoj nepravdi!" Uvijek je brinuo za svakoga, i u svakome je vidio Krista. Borio se za sirotinju, uzdržavao je Caritas, osobito je okupljao mlade, i svima je bio pravi primjer pastira koji pazi na svoje stado.
Na grobu pok. svećenika Kolundžića stoji napisano: „Ljubio je pravdu, a mrzio nepravdu“, što je ujedno i geslo blaženika, Alojzija Stepinca, neka bude svima nama primjer prave požrtvovnosti za Krista i Crkvu, te za prave kršćanske vrijednosti bez kojih mi vjernici nikako ne možemo živjeti.”
Na grobu pok. svećenika Kolundžića stoji napisano: „Ljubio je pravdu, a mrzio nepravdu“, što je ujedno i geslo blaženika, Alojzija Stepinca, neka bude svima nama primjer prave požrtvovnosti za Krista i Crkvu, te za prave kršćanske vrijednosti bez kojih mi vjernici nikako ne možemo živjeti.”