Jer, gospođa je, ispričala nam je, cestu počela prelaziti dok je na semaforu bilo zeleno; ali, dok je došla na drugu stranu, svijetlilo je crveno. Baš tamo, ispod podvožnjaka, bili su čuvari javnog reda i mira, došli do nje, najprije dvojica u civilu, pa još jedan u uniformi, optužili je za prelazak po crvenom i odrezali kaznu. Trebala je odmah platiti 300 kuna, a kada je ona rekla da novca nema, kazna je napisana i to na 400 kuna.
– Rekla sam im da nisam prešla preko cijele zebre na crveno, ali su mi odgovorili da valjda njih trojica bolje vide od mene i lijepo mi napiše kaznu. Dok sam se ja tako s njima objašnjavala jedan od ove trojice, onaj u civilu, zaustavio je još jednu ženu koja je bila na biciklu. Čula sam ju kad je rekla “Da, da jesam, brzo mi pišite jer mi se žuri na posao!”. Policajca joj je na to odgovorio “Vi ste bar pošetni pa ste priznali grešku”, drugim riječima ja sam ispala nepoštena pa se sad objašnjavam s njima – kazala je za RM gospođa Helena.
Uvjerava nas da nikada cestu ne prelazi dok je crveno, i zato što poštuje zakon i iz straha: njenih sedam desetljeća ne dozvoljava joj pješačke vratolomije, posebno ne po tako prometnoj cesti kao što je Brza karlovačka.
– Prvo sedamdeset godina mi je skoro, drugo na ovom semaforu ja prelazim od kad je postavljen i već imam ugrađeno u mozgu kao jedan čip koji kad prijeđem prvi dio ceste automatski gledam u semafor je li crveno i zeleno za prijelaz drugog dijela zebre. I ne bi mi padalo na pamet da ja tu sada pretrčavam cestu, to mi ne dozvoljava ni moj karakter ni moje godine – kazala je.
Da je pogriješila, kaže, priznala bi, pokunjila se i kaznu platila, ali ovakva bahatost policajaca koji je nimalo gospodski uvjeravaju da vide bolje od nje, natjerala ju je da krene načelniku PU karlovačke. Ali završila je kod zaposlenika PP Karlovac.
– Tamo mi je policajac kazao da ću dobiti papir od suda na kojem ću imati nalog za plaćanje, a da ja neka onda na to stavim prigovor. Bio je jako ljubazan, ali ja sam se tamo rasplakala… pa ja sam se kad su me zaustavili osjećala kao zadnji kriminalac. Ljudi prolaze, gledaju, ovaj drži moju osobnu u ruci, ja u šeširu, bundi, s torbicom… misle što je ova sada napravila da je policajac zaustavio. Shvaćate, osjećala sam se kao zadnje stvorenje – nastavila je priču.
Karlovčanka Helena, poučena vlastitim iskustvom, predlaže da pješačkom prijelazu na Brzoj cesti zeleno svjetlo za pješake malo dulje ostane zeleno ili, pak, da se postave kamere kako bi se moglo utvrditi kako se cesta prelazi. Ovo je, napominje, osobito važno zbog umirovljenika, kojima je kao i njoj, potrebno malo više vremena za stići s jedne na drugu stranu ceste, ali i kojima je 400 kuna izdvojiti za kaznu, jednostavno, previše.