Članovi Zelene liste smatraju kako su se sve zabrane nečega što je općeprihvaćeno pokazale kao neuspjeli pokušaji, te su poslije određenog vremena takve zabrane ukidane navodeći primjer o dozvoljenih nula promila za vozače što se planira ukinuti.
Glasnogovornik Zelene liste Fran Brdar kaže da opća zabrana pušenja nije europska praksa, kako se u zadnje vrijeme govori. Dodaje da bi se problem pušenja trebao rješavati drukčijim mjerama i poticajima poput plaćanja većeg zdravstvenog osiguranja za pušače ili dodacima na plaću za nepušače.
– Recimo primjer Irske… U Irskoj duhanske tvornice i proizvođači cigareta plaćaju poseban porez o prestanku pušenja i zaposlenici u državnom i privatnom sektoru dobivaju od tog poreza nekakve dodatke kojima se potiče kroz plaću one koji su pušači da prestanu pušiti, odnosno povisuje im se plaća tokom njihovog prestanka pušenja i dok ne puše, znači dobivaju još jedan ekstra novac.. To ne ide iz državne blagajne nego ide iz blagajne upravo duhanskih proizvođača – kazao je Brdar, a govoreći o komorama za pušače dodao da se time pušači svrstavaju u građane nižeg reda.
– Kad smo bili u bečkom parlamentu sa Zelenima vidjeli smo da su ljudi unutra, puše kao sardine. Ovi ih gledaju i smiju se pušačima, izopćenima, jadnima… stvarno ih se degradira na jedan način – ispričao je Brdar.
Predsjednica ozaljske podružnice Zelene liste Ðurđa Perko istaknula je da već pet godina ne puši, na što su ju natjerali odlasci u posebnu prostoriju za pušače.
– Radim u zdravstvenoj ustanovi i u redu je da se ne puši po nekakvim medicinskim prostorijma, nego smo imali jednu prostoriju na tavanu, bila je ok prostorija, međutim meni je to bilo kao građaninu zadnjeg reda – kazala je Perko, a Brdar dodao da tko želi pušiti, neka puši.
Vezano uz početak proizvodnje biodizela u ozaljskom “Modibitu”, Perko je kazala da postoje neriješena ekološka pitanja.
– Možemo pozdraviti proizvodnju biodizela, ali ima isto tako svoje velike mane, odnosno opasnosti. Kod samog skladištenja teških i opasnih kemikalija gdje može doći do izlijevanja, a naročito ondje gdje u skladištima nemaju čvrstu podlogu – upozorava Perko dodajući kako se kod eksperimentalne proizvodnje 2006. godine pokazalo da otpadne vode koje ulaze u Dobru nisu zadovoljavale standarde
– Ove godine je nešto bolje bilo, odnosno poboljšanjem tehnologije došlo je do zadovoljavajućih rezultata. Ali mene ipak brine, jer sve to bi trebalo biti spojeno na kolektor, što nije. Mislim da bi trebali u samom početku razmišljati o tome da se izvrši pritisak o spajanju otpadnih voda na kolektor – zaključila je Perko.
Stanovnici Ozlja će uvid u Studija utjecaja na okoliš moći dobiti 15. siječnja u ozaljskoj gradskoj vijećnici.