U to vrijeme, prije 170 godina, pojasnio je za RM profesor Vladimir Peršin Mrkvica, Karlovac je bio kulturna baza.
– 1838. Karlovac dobiva jednu od prvih čitaonica, a to je bilo Ilirskog čitanja društvo. Varaždin je isto tu bio, ali je on prestao, a karlovačke čitaonica danas obilježava ovako vliku obljetnicu – kazao je prof. Peršin – Mrkvica.
Čitaonicu, koju je posjećivala samo elita bogatih trgovaca, dok je ostali narod uglavnom bio nepismen, osnovali su feudalci koji su se obogatili trgovinom.
– To Ilirsko čitanje društvo je bilo nosioc kulturnog života grada Karlovca jer Karlovac je u to doba bio vrlo napredan i snažan, trgovački i prometni grad. I to bogatstvo je stvorilo uslove kulturnoj bazi. Čitaonicu je osnovala grupa intelektualaca, feudalaca i bogataša koji su se obogatili trgovinom žitom, dužicama, drvetom, sodom, potešom itd, i onda su oni uložili u tu čitaonicu. No, čitanje nije išlo tako glatko. Čitala je samo elita dok je gro naroda bio nepismen.
Programi za opismenjavanje stanovništva vrlo često nisu urodili plodom jer velik broj djece umjesto u školu išao je sa stokom na pašu, kaže Mrkvica. Tek početkom prošlog stoljeća, odnosno dolaskom Zagorke narod počinje više čitati.
– Čitale su se popularne knjižice ljubavnih romana. To je kasnije nastavila Zagorka, a moram reći da je upravo Zagorka naučila puk čitati. Sjećam se i svoje mame da smo prvo morali ići kupovati te svešćice da se vidi što će biti s Dorom, Sinišom… i to se na glas čitalo u kući i bio je veliki hit. Zatim je za vrijeme rata popularan bio pisac Jako Matko. On je pisao o ljubavima između grofice i običnoga kmeta, seljaka, ili se sluga zaljubio u barunicu. E, te srceparajuće romane domaćice su čitale s istim žarom kao što danas gledaju španjolske sapunice – naglasio je profesor.