Majka Snježana kaže da na kćeri pomake vidi i ona sama.
– Ima dosta pomaka. Sretni smo što smo sreli ovakvog čovjeka jer kod nas ovakvih ljudi nema. On je za moju Maju puno uradio; bila sam sretna kad je u Trogiru, u studenom prošle godine, nakon 4 tretmana rekla da je ugledala svjetlost! U Dubrovniku smo bili u veljači ove godine, nastavili s terapijama i ona tada počinje zapažati razliku između zida i vrata, čak i stablo, živu ogradu, neke predmete koji nisu pokretni, parkiran auto. Danas, upravo dok smo dolazili do Motela na tretmane, na koje ona vrlo rado dolazi iako su bolni, išla je za mnom i kaže mi: Mama, jasnije mi je, sad gledam tvoja leđa – priča nam gospođa.
A da poboljšanja vida ima pokazao je, po njezinim riječima, i ultrazvuk.
– Radili smo ultrazvuk u Crnoj Gori, a nakon trećeg tretmana ovdje, napravili smo ponovo. Nalaz pokazuje da je kod Maje došlo do promjene i da joj je puno bolje – kazuje majka djevojčice.
A sama Maja, puna je optimizma i izuzetno hrabra djevojčica. Kaže kako tretmani malo peckaju, ali sve može izdržati, jer želi vidjeti i postati poznata pijanistica. Uz redovnu školu, naime, ona ide i u Glazbenu.
– Ne boli sada, samo doktor radi, kasnije ništa. Kad znam da ću progledati, onda mi ništa nije teško – jednostavno kaže.
Puno roditelja odustaje kada vide da ovi tretmani nisu bezbolni, iako, pojašnjavaju i Maja i Zanki, više pecka, no što boli, i gore izgleda sa strane nego što u stvari jest.
– Dobro je kad imamo pacijenta kao što je Maja, upornog, ali puno roditelja baš i ne vjeruje da se to može. Probaju 5-6 terapija, vide da je djetetu teško i ne vole ga gledati, kako to boli i žari. U stvari, ne boli toliko koliko žari, osjećaj je kao da je vruća igla u očima – objašnjava Zanki.
Djevojčica dodaje:
– Kad radi, kao vruće iglice. Pecka dosta, ali izdržljivo je.
– Znam da joj nije lako, teško je, ali tretmani izgledaju teži onome tko gleda sa strane nego što stvarno jesu – dodaje Zanki.
Upitan je li imao slučaj sličan Majinom, prisjeća se kako je prije desetak godina liječio dječaka koji je imao dioptriju -22. Za njegovo izliječenje nije se ni doznalo.
– Imao je 12-ak godina i trebao je na operaciju u Italiju. Nije mogao vidjeti slova od 7 cm na 20 cm daljine. Napravio sam 38 terapija i mogao je vidjeti na mom satu koliko je sati, s pola metra. Jedne subote pozvao sam novinare; novinari su došli, oni se nisu pojavili. Skupljao se novac po Dalmaciji, od Zadra do Makarske za njega, bilo je to prije 10-ak godina. Trebalo je 200 tisuća maraka tadašnjih za njegovu operaciju, a oni su iskoristili gužvu, zadržali novac i nisu htjeli u javnost. To baš nije bilo krasno. Napravio sam to besplatno, htio sam samo da dijete progleda, napraviti dobro djelo. Na kraju nisam dobio ni zahvalu, ni priznanje, nitko nije znao za to – naveo je Zanki.
Na Rogancu je danas bio i jedan njegov bivši pacijent, kojem je pomogao je prije nekoliko godina, izliječio mu nesanicu i strah od visine. No, osim toga, još će nešto pamtiti cijeli život.
– Supruga i ja smo bili kod njega u Trogiru, kad je došlo dijete koje je – to nikad neću zaboraviti – imalo dioptriju -7. Bilo je bolno, čuo sam, ali nakon jednog tretmana je čitao bez naočala! To smo na svoje oči vidjeli – prisjetio se gospodin.
Ni Novosađanka koju smo danas zatekli na Rogancu vjerojatno neće zaboraviti dolaske Zankiju. Pomaže joj riješiti probleme sa štitnjačom koje ima 16 godina.
– Dobro se osjećam. Ranije sam imala problema s lupanjem srca i slično, sada nemam. Vjerujem da će mi pomoći; od prve terapije se osjećam dobro – ispričala je.
Mr. Zanki još će dva tjedna primati pacijente na Rogancu, one koje muče problemi s tlakom, alergijama, sterilitetom, ovisnosti… Kaže kako ne liječi internističke probleme i karcinome.
– Ljudi najviše dolaze zbog kostobolje i glavobolje, migrene, zatim ovisnosti – cigarete, tablete, droga, alkohol. Ove godine sam imao 70-ak alkoholičara, 500 pušača, a za kostobolju ne znam broja – rekao je Zanki, napominjući da oni koji prođu terapiju protiv pušenja, ako počnu pušiti za 30 dana, drugu terapiju imaju besplatno.