Da se to vrlo lako može riješiti izmjenama pravilnika i preraspodjelom sredstava u ministarstvima zdravstva i obitelji, ustvrdila je predsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova i predsjednica Savjeta Ženske grupe “Korak” Gordana Sobol.
– Osnovno što bi trebalo je da se promijeni stav Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi kada je u pitanju rad i djelovanje skloništa. Ovako kako je sada to kroz Ministarstvo, ispada da oni, praktično, ignoriraju, odnosno, ne priznaju takva skloništa. Drugo, što bi se odmah, po mom mišljenju, na početku godine, kroz državni proračun moglo napraviti, jest da se dio već postojećih sredstava pri Ministarstvu obitelji namijenjenih žrtvama obiteljskog nasilja, a iznos je oko 1,5 milijun kuna, dodijeli kroz natječaj ovakvim skloništima – napomenula je Sobol.
Dodala je da ovako kako sada stvari stoje, bez obzira na napravljene pomake, ispada da skloništa za žrtve nasilja u obitelji ne spadaju nikamo.
– U tim skloništima nisu samo ormari, sudoperi, nisu samo podovi… tamo žive žene i djeca! Čini mi se da netko to uporno zaboravlja – primjetila je Sobol.
Karlovačko sklonište, jedno od tri takva u Hrvatskoj, uz Prihvatilište i Autonomnu žensku kuću u Zagrebu, ove je godine dobilo 115 tisuća kuna: 100 tisuća od Grada Karlovca i 15 tisuća od Karlovačke županije, od koje je, inače, zatraženo 709 tisuća.
– Pored Vlade RH, obraćamo se i Karlovačkoj županiji i tražimo da, po uzoru na Grad Karlovac, otvori posebnu stavku u županijskom proračunu, koja će se odnositi na Sklonište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. To više jer u tom Skloništu ne borave samo žene i djeca iz Karlovca, nego iz čitave Županije, pa i šire – istaknula je Sobol.
Na pitanje kako preživljava karlovačko Sklonište, u kojem je trenutno, od 50 kreveta, 49 popunjeno, koordinatorica “Koraka” Sadika Zvirkić je odgovorila: “Kemijamo!”
– To zovem kemijom! Zamislite jedno domaćinstvo koje nema dovoljno sredstava za osnovne potrebe i onda u prioritetima traže prioritete! Nevjerojatno je koliko smo pod pritiskom i, zapravo, se ne možemo baviti osnovnom misijom za koju smo i osnovani. Svake godine ponovna trema za financiranje, a, u stvari, nismo se mi osnovale da bismo tražile novac i bile nekakve sakupljačice sredstava, nego da bismo pomagale žrtvama nasilja – kazala je Zvirkić.
Poručila je da uoči sutrašnjog Međunarodnog dana obitelji treba voditi računa o tome da mnoge obitelji, u kojima se događa nasilje, trebaju našu pomoć. A u Skloništu su obitelji, krnje – majke i djeca, ali obitelji!
– Trebamo shvatiti kako je to biti u situaciji kad trebaš pomoć, a mi smo, valjda, društvo koje smo to i stvorilo. Napravljene su sve mogućnosti da nasilnici, bez velikih poteškoća, budu nasilni, bez velikih kazni provode dugogodišnje nasilje u obitelji… Mi smo te koje liječimo rane ženama i djeci. I dobro se osjećamo kad ih izliječimo, bilo da dobijemo novac ili ne! O zatvaranju Skloništa nema govora; radije bih odvela žene i djecu u Sabor i rekla: “Evo, vi ih danas hranite i smjestite! Ali, zatvoriti Sklonište nikad neću! Ne mogu dozvoliti da žene i djeca nemaju sigurnost u smještaj i uvijek će ga imati – poručila je Zvirkić.