Cipar je od 1974. godine podijeljen na sjeverni i južni dio između kojih postoji zona razgraničenja pod nadzorom UN-a.
Kako navodi Žgela, UN-ova misija kontrolira ulaske u tu zonu.
– Civilima je dopušten ulaz u tu zonu razgraničenja radi obavljanja određenih poslova, uz odobrenje Ujedinjenih naroda. Međutim, i ti civili, svjesno ili nesvjesno, ponekad zalutaju ili se približe tim vojnim položajima, što normalno izaziva tenziju, proteste i može eskalirati, a mi smo tamo da to spriječimo – kaže Žgela.
No, policija u mirovnoj misiji nema izvršnih policijskih ovlasti i nije naoružana, već surađuju s policijama Republike Cipar i nepriznate Turske republike Sjeverni Cipar, a vrše i monitoring njihovog rada.
– Tu je suradnja vojske, policije i civilnih poslova prilikom demonstracija ili nemira koji se znaju desiti u blizini zone prekida vatre i te zone razgraničenja, što je s jedne strane i razumljivo jer su ljudi već dugo vremena van svojih domova. Mi smo tu da to zaštitimo i održavamo red i mir. Iako želim napomenuti da policija kao takva u mirovnoj misiji nema policijskih izvršnih ovlasti. To je čista promatračka misija i naše jedino oruđe je moć pregovaranja i diplomacija – naglasio je Žgela.
Sve do prije nekoliko godina nije bilo moguće prelaziti sa sjevernog na južni dio otoka i obrnuto, a sada je i kontrola novih graničnih prijelaza, koji se prvenstveno koriste za izvanredne situacije poput transfera bolesnika, u nadležnosti mirovne misije.
– Od 1974., kada je potpisan prekid vatre i “status quo”, od kad ga UN održava kao takvoga, pa do 2003. nije bilo prelazaka. 2003. godine su otvorena prva tri granična prijelaza – kaže Žgela koji je prvih 6 mjeseci na Cipru proveo u britanskom sektoru, a kasnije je surađivao s mađarskim, slovačkim, a i hrvatskim vojnicima.
– Imao sam priliku raditi s vojnim časnicima Hrvatske vojske, njih četvorica su dolje u misiji. Uspjeli smo nekako nabaviti satelitsku karticu Hrvatske televizije, tako da nam je to bilo zadovoljstvo napokon čuti hrvatski jezik, gledati hrvatski program, malo baciti karte i tako… – ispričao je Žgela.
Ističe veliko iskustvo koje je u tih godinu i pol dana stekao u misiji, ali o tome da li bi ponovno htio ići na takav zadatak još će razmisliti.
– Ne bih sad rekao da li bih htio ići ponovno ili ne. Tu bih odluku ostavio za kasnije kad se dojmovi malo slegnu i vratim se na svoj posao ovdje u Karlovcu. Interes, u svakom slučaju, postoji – zaključuje Žgela.