Nemaju igralište na kojem bi mogli vježbati, pa koriste naše parkiralište jer sa svih drugih mjesta na koja su došli – pričaju nam – potjerali su ih! Bojeći se štete, valjda, i ne shvaćajući da dečki na skejtu najveću štetu mogu napraviti samima sebi jer padovi su za one koji skejtaju sasvim uobičajeni. Lomova naši junaci, srećom, do sad nisu imali, stradavale su im samo daske.
Dugoreškim skejterima, kažu, nije najvažnije sudjelovati na natjecanjima i pobjeđivati. Već: skejtati čim bolje.
– Super je osjećaj kad uspiješ napraviti ono što drugi ne mogu i želiš biti čim bolji – opisuju zašto skejtaju.
14-godišnji Leo i godinu dana stariji Andro i Mario, učenici dugoreške OŠ Vladimir Nazor i karlovačkih Tehničke i Šumarsko-drvodjelske škole ne skejtaju dugo, nešto više od pola godine, a daskom na kotačićima već suvereno vladaju. Počeli su, pričaju, kad su nešto više o ovom umijeću naučili na internetu. Ozbiljna skejtera u Dugoj Resi samo su tri.
– Ima još klinaca koji to baš ne shvaćaju ozbiljno! Ne trude se, ne shvaćaju to ozbiljno, ne izvode finte – priča Andro i otkriva da ga je strah samo da ne strga dasku!
Jer sama daska košta 500 kuna, pa još osovina, kotačići i ostalo – dosegne oko 1.300. Nešto su dali roditelji, a većinu su dečki prikupili sami: od novca dobivenog za gablec u školi.
– Ne jedem, pa skupim – otkriva Andro svoj recept za štednju.
video.radio-mreznica.hr/play/20090723_1350-skate.mp4
Sve za skejtanje – njihov je moto, pa onda i udarci manje bole.
– Padam; neki put malo jači, neki put samo ogrebem, ali nije to tako važno. Prođe – kaže Andro.
S ponekom ogrebotinom i masnicom je i Leo, koji se, u stvari, s daskom prvi provozao Dugom Resom. Andro ga je tada zaustavio, pitao za skejtanje i nastalo je prijateljstvo. Sada nove ‘finte’ isprobavaju zajedno, ali nemaju baš mjesta za vožnju u Dugoj Resi, kazuju i uglas poručuju:
– Idemo u Karlovac, tražimo mjesta, stepenice i to… Trebalo bi nam neko mjesto, skejt park. U obliku kocke, npr. 20×20, da imamo mjesta da sami donosimo stvari, napravimo si par stepenice i tako… Treba nam park!
Ne bi to bio prevelik trošak za Grad koji mladim Dugorešanima ionako nije osigurao previše mjesta za druženje. Je li tako, gradski oci?