Eduard Dol rođen je u Dugoj Resi 1946. godine, a školovao se u Zagrebu. Paralelno sa školovanjem u elektro-struci, bavio se i gimnastikom.
Po završetku školovanja, otišao je u Francusku gdje je dugi niz godina radio u gradu Lilleu, a nastavio je i s uspješnom gimnastičkom karijerom, pa je postao i prvak tamošnjeg okruga u ovom sportu.
Početkom sedamdesetih vraća se u Dugu Resu, a ubrzo započinje s radom u Elektri, te nastavlja sportsko djelovanje kroz ovdašnji gimnastičarski klub.
Eduard Dol ili kako su ga prijatelji i znanci zvali – Edić, za sebe je često znao reći da je prvi dugoreški Bodul, aludirajući na činjenicu da je rođen na Inzlu.
Dugorešanin u kojeg su godine života u Francuskoj utkale i ljubav prema francuskoj šansoni, nije se štedio u životu.
Uvijek optimističan, vedar i spreman za šalu i druženje, ali i spreman pomoći svakome tko ga zamoli, uvijek na raspolaganju, čovjek s kojim se bilo lako za dogovoriti i riješiti probleme – Edić će svima koji su ga poznavali upravo takav i ostati u sjećanju.
Njegov prerani odlazak s ovoga svijeta najbolniiji je sigurno za njegovu obitelj – suprugu, djecu i unuke, za sve prijatelje, ali i za grad na Mrežnici koji je smrću Edića Dola izgubio jednu od posljednjih pravih, ljudskih legendi.
Posljednji ispraćaj Eduarda Dola je sutra u 15 sati na groblju u Svetom Petru.