Sasvim slučajno, ekipa Radio Mrežnice naišla je na ženu koja se okružila janjcima. Ne bi to bilo čudno da se ona bavi ovčarstvom. Ali ne bavi se. Radi isti posao već 30 godina i nikad nije pomišljala postati pastirica. Pa ni sada, kada je u stopu prati devet janjaca. Sve je počelo slučajno, kaže – želeći ostati anonimna – prvo janje dobila je na dar.
‘A onda sam mu brzo nabavila društvo da ne bude sam’, priča dalje. I tako je krenulo – Pero i Fata, ubrzo su dobili društvo, par janjaca koji su na žalost skončali tragično. Pa se naša sugovornica zarekla da će nabaviti nove.
‘I sad ih imam devet. Svaki ima svoje ime. Zovu se: Mata, Kata, Fata, Pata, Moni, Roni, Butko, Tupko i Durko’, najbraja bez zastajkivanja njihova vlasnica. Janjce nabavlja dok su još vrlo maleni pa ih mjesecima mora hraniti mlijekom na dudu.
Dnevno joj je trebala litra mlijeka po janjetu. Kako je ova zima bila oštra, a janjci mali, čak ih je držala na toplom u svom dnevnom boravku dok ne očvrsnu. Buduće ovce jako dobro znaju tko ih hrani pa za našom domaćicom idu u stopu. Rekli bismo kao psi, ali inteligencija janjaca je znatno manja.
‘Gluplju životinju nisam vidjela, ali bez obzira na to – volim ih!’, kaže kroz smijeh.
Janjci koji sada slobodno šeću oko kuće na brdu uz državnu cestu 23, najčešće dolaze iz legla u kojima ovca ojanji blizance, pa se jednog ovčari moraju riješiti. Naša ih sugovornica tako na određeni način spašava od sigurne smrti. Ali kad ju se pita zašto zapravo ima janjce, pravi odgovor ne zna. Samo kaže da su joj janjci promijenili život.
‘Ono što možeš poklonit životinji, životinja će ti vratiti, a za ljude je pitanje. Mogu vam reći da sam jako zadovoljna i samo bih željela da mogu još doći do njih tako da zauzmu svo ovo moje prostranstvo oko kuće’, zaključuje ova vesela knjigovotkinja.