Izjavio je to danas u Karlovcu predsjednik HNS-a Radimir Čačić, podsjetivši da je Vlada u mjerama gospodarskog oporavka najavila kako će 1. lipnja biti podmirene sve državne obveze, a onda od toga odustala.
– 29 milijardi kuna je blokada naših računa, gotovo 80 tisuća građana, uz onih više od 300 tisuća ‘na burzi’, radi u tvrtkama koje ne isplaćuju plaće… Dakle, očito je da se ništa od obećanja nije desilo, čak i formalno obećanje je povučeno. Vlada je svoje obećanje pretvorila u ‘kontinuirano vraćanje dugova’; drugim riječima, čitaj: nikad – rekao je Čačić.
Ponovio je da ne idemo u dobrom smjeru, a pojašnjavajući zašto bi izbori trebali biti u proljeće iduće godine, kao prvi razlog naveo što nam gore ne može biti.
– Prvo: gore ne može biti, dakle, ne treba puno argumenata za to. Mi smo imali priču o svjetskoj krizi – najprije da je nema, nakon toga da je kriva za sve. Naravno, nije istina ni jedno ni drugo – kazao je Čačić.
To, po njegovim riječima, dokazuje BDP koji je u svijetu, od 2008. do danas, prosječno rastao 2,2 posto, a u Hrvatskoj padao 1,3 posto.
– Zbir plusa i minusa je 3,5. Drugim riječima: kud sreće da imamo svjetsku krizu, mi bi bili vrlo uspješna zemlja! Očito da naš problem nije svjetska kriza; naš problem smo mi sami sebi. Svjetska kriza je samo u trenutku svoje špice bacila reflektore na naše nesposobnosti i pojačala naše probleme kroz činjenicu da su se malo zavrnule slavine dobivanja stranog novca da bi rješevali to što trošimo više nego što zarađujemo i da u radno sposobnom stanovništvu od 100 radi 57, dakle, skoro da jedan radi, a jedan živi od rada onog prvog – naglasio je Čačić.
Dodao je kako je zadatak je države da riješi te ključne probleme, otvori gospodarske procese koji snažno zapošljavaju i smanji dio onih koji žive od tuđeg rada, ali…
– Npr. u prva četiri mjeseca Hrvatska je imala porast javne potrošnje od 800 milijuna kuna – u situaciji kad imamo predviđen deficit od 12 milijardi – a pad prihoda u odnosu na prognozu od 1,2 mld. Znači, još 2 mld, u odnosu na onih 12 koliko smo predvidjeli, tonemo! Dakle, mi ne idemo u dobrom smjeru! Kad bi išli, čovjek bi rekao: O.K., došli su pameti, shvatili su gdje smo, vuku poteze koji barem polako vade kola iz blata, međutim, to, jednostavno, nije tako – zaključio je Čačić.