Mjerenje obavlja tvrtka koju je navodno angažirao T 7 VIS, kojima je prekjučer i istekao rok da uspostave mjerenja prema inspekcijskoj naredbi.
U isto vrijeme, T 7 VIS -proizvodnu jedinicu Duga Resa,danas je, neslužbeno doznajemo, ponovno posjetila inspekcija zaštite okoliša kako bi provjerila je li tvrtka poslušala naredbu o mjerenju emisija ovih plinova.
Podsjetimo, uredba propisuje obvezu praćenja emisija dioksina i furana u spalionicama otpada te u postrojenjima kod kojih se suspaljuje otpad, što je dalo do znanja i i ministarstvo, a naređeno i varaždinskoj tvrtki od strane inspekcije okoliša.
Kako doznajemo, rezultati današnjih mjerenja emisija dioksina i furana bit će poznati za 30 dana.
Dugorešani i noćas zvali policiju
I dok se čekaju rezultati današnjih mjerenja, Radio Mrežnica doznaje da su Dugorešani sinoć i jutros opet policiji prijavljivali da imaju problema s dišnim organima, da ih peku oči te osjećaju jaku glavobolju, rekli su da im tako dosad nikad nije bilo i nikad gore. Noć su, opisuju, morali provesti uz zatvorene prozore. Policija nam je potvrdila da su zaprimili prijave iz Duge Rese te obavijestili nadležne insitutcije.
Od dioksina štetniji samo nuklearni otpad
Mnogi se ovih dana pitaju što je to uopće dioksin i koliko je štetan.
Dioksin je jedan od najopasnijih otrova, vrlo je štetan za čovjeka i okoliš, a od njega je, kako upozoravaju neki znanstvenici, štetniji samo nuklearni otpad. Dioksini su organski spojevi iz skupine polikloriranih ugljikovodika. Najopasniji među njima skriva se iza kompliciranog naziva 2,3,7,8-tetraklorodibenzo-p-dioksin, ili jednostavnije: TCDD. Dosad je identificirano 419 vrsta spojeva srodnih dioksinu, ali samo 30 se smatra toksičnima.
Dioksini nastaju izgaranjem organskih tvari, organskih otpadaka pri spaljivanju otpada, ali i kao nusprodukt u kemijskim procesima u organskoj kemijskoj industriji.
Osim što su nusproizvod industrijskih procesa, mogu biti i proizvod prirodnih procesa poput vulkanskih erupcija i šumskih požara. Dioksini su neželjen proizvod taljenja, izbjeljivanja te proizvodnje nekih herbicida i pesticida. Najveći krivac zagađivanja okoliša dioksinom svakako su spalionice otpada.
Dioksina ima u svim dijelovima svijeta i ima ih u zraku, tlu, vodi, sedimentu i hrani, posebno u mliječnim proizvodima, mesu, ribi i školjkama. Najniža razina dioksina je u vodi i zraku.
Riječ je vrlo stabilnim kemijskim spojevima koji nisu topivi u vodi, ali su zato topivi u mastima i uljima pa se lakše talože u ljudskome tijelu. Uđu li u ljudski organizam oralnim putem, apsorbiraju se 50 do 90 posto, a talože se u jetri i masnom tkivu.
Mehanizam djelovanja dioksina nije lako utvrditi jer doza koja može ubiti jednu životinju, drugoj neće naškoditi.
Danas je poznato djelovanje dioksina na 9 vrsta čovjekovih gena. Usto, uzrokuju poremećaje u metabolizmu vitamina K, odnosno njegov nedostatak, što se očituje krvarenjima kod novorođenčadi. Štetno djelovanje na fetus očituje se u niskoj težini novorođenčadi pri rođenju, povećanoj učestalosti smrtnosti embrija i drugom.
Kad dioksin uđe u okoliš ili tijelo, upozorava na svojim internetskim stranicama Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), u njima će se zadržati vrlo dugo zbog sposobnosti otapanja u masti i vrlo visoke kemijske stabilnosti. Poluvrijeme života u tijelu je, u prosjeku, sedam godina. U okolišu se dioksini akumuliraju u hranidbenom lancu, a njihova je koncentracija najviša na višim razinama hranidbenoga lanca.
Kratkotrajno izlaganje čovjeka visokoj razini dioksina može uzrokovati takozvane klorne akne i tamne mrlje na koži te promijeniti funkciju jetre. Dugotrajna izloženost dioksinu povezana je s poremećajima imunološkog sustava, oštećenjima u razvoju živčanog sustava, endokrinog sustava i reproduktivnu funkciju. Kronično izlaganje životinja dioksinu može uzrokovati nekoliko vrsta raka.
Međunarodna agencija za istraživanje raka proučila je djelovanje TCDD-a na temelju epidemioloških podataka i zaključila da dioksin uzrokuje rak i kod čovjeka. Međutim, TCDD ne utječe štetno na genetski materijal i postoji razina izloženosti ispod koje je rizik za rak zanemariv.
Najugroženija su nerođena djeca i novorođenčad. Ugroženi su i pojedinci ili skupine ljudi izloženi povišenoj razini dioksina zbog zanimanja kojim se bave (primjerice radnici u papirnoj industriji ili spalionicama otpada).