Upravo je izašla iz tiska i u njoj je pobrojano svih 179 učenika iz pet razreda koji su te davne ’62. priveli kraju svoje srednjoškolsko obrazovanje.
Te 1962. godine umrla je glumica Merilyn Monroe, romanopisac Hermann Hesse, u Karlovcu je počela izgradnja hotela Korana i prva etapa gradnje Bolnice, dovršen je novi neboder (zgrada današnje Fine), umro je Ljudevit Šestić…
Ideja da je napišu pala je na pamet Ivici Sečenu, a objeručke ju je prihvatila Biserka Schmuck pa je ovaj tandem proteklih godinu i pol skupljao materijale i podatke te ih na zabavan način ukomponirao u knjigu koja prati gimnazijsko vrijeme A, B, C, D i E razreda, ali i zbivanja u gradu i svijetu.
"Skupljao sam sve pozivnice, sva pisma, sva sjećanja izdata u novinama, zapise o našim susretima, komentare, tako da ima veoma zanimljivih stvari i bilo mi je žao da to ostane zaboraljeno, da više nikada ne ugleda svjetlo dana", rekao je Sečen.
Knjiga je namijenjena prvenstveno školskim kolegama i kolegicama, njihovoj djeci, unučadi te znanim i neznanim Karlovčanima koji će čitajući ovu knjigu doznati i ponešto novo o Karlovcu. Jer svojim šaljivim komentarima na račun starih prijatelja koji se gotovo svi, barem imenom spominju u knjizi, Sečen nas vodi pola stoljeća u prošlost.
U generaciji 1962. brojna su imena danas uglednih Karlovčana. Neki od njih su zapisani i u "Karlovačkom leksikonu". Posebno iz C razreda. No, taj podatak Sečena je naveo na nekoliko zaključaka: Karlovački leksikon su pisali muškarci za muškarce, intelektualna snaga ženskog roda je daleko manja od muškog jer su u leksikonu uglavnom muškarci te da je feministički pokret u Hrvatskoj još u povojima.
"Život sam po sebi zna biti grub i ružan i mislim da taj trag koji ostavljamo za sobom treba biti, kao što se kaže u predgovoru, "trag sa osmijehom". I taj osmijeh zapravo želimo ostaviti iza sebe. A i spominjanje nekih imena u knjizi bit će zapravo jedini trag o tim ljudima", rekao je Sečen.
A biti maturant karlovačke Gimnazije 1962. godine nije isto kao danas. Tada se od učenika očekivalo da pokažu ozbiljnost i zrelost. Makar, po "huncutarijama" koje su radili nema velike razlike.
"Na primijer kad su bicikl pokojnog profesora Hansa objesili visoko na drvo i gore napisali da je tu zabranjeno parkiranje…", spominje Sečen samo jedan u nizu takvih događaja.
Osim mature, knjiga prati i sva okupljanja ove generacije.
"Svake pete godine cijela se generacija sastane i profešta. Neki put nas je 70, neki puta 120, kako kada", kaže Biserka Schmuck.
Sastat će se i ove godine 8. lipnja u Motelu Roganac kada će svi koji dođu dobiti svoj, besplatni primjerak knjige. Ostalim građanima knjiga će pak biti predstavljena mjesec dana prije, 8. svibnja u Gradskoj knjižnici. Inače, ova knjiga prva je takva među hrvatskim Gimnazijama.
Moto knjige je: Život se ne mjeri godinama, nego doživljajima. Oni daju vremenu sadržaj.