Svega toga vrlo živo sjeća se glavna medicinska sestra Milica Šarac.
Pod nadzorom sestre i liječnika iz Zagreba obavili smo prvu dijalizu, kaže za Radio Mrežnicu i to Karlovčaninu koji je do tada na dijalizu godinama odlazio u Zagreb na Rebro.
"Bio je predivan osjećaj pustiti u pogon jedan takav aparata, napraviti postupak kod kuće", rekla je sestra Milica.
Uspoređujući rad u karlovačkom Centru za dijalizu prije 27 godina i danas, sestra Milica kaže da je to kao vožnja u starom "fići" i npr. Porscheu.
Naime, dijaliza je postupak u kojem aparat iz tijela osoba, kojima bubrezi ne rade, izvlači višak tekućine. Koliko je treba izvući danas je lako odrediti jer je sve informatizirano, ali nekada su tu količinu računali sami.
"Računali smo tako da smo zbrajali otpor koji nastaje u krvnim žilama prilikom vraćanja krvi u organizam s još nekim parametrima", pojasnila je sestra Milica.
Te 1985. Centar je imao ukupno osam mjesta za dijalizu. Danas u tri smjene, dnevno imaju 95 bolesnika o kojima brine 15 medicinskih sestara.
"Godišnje je to 14500 dijaliza odnosno 1200 mjesečno", dodaje.
Jedini prekid rada bio je u Domovinskom ratu
Najteži period Centar za dijalizu u OB Karlovac imao je u Domovinskom ratu jer je morao prestati s radom. Naime, dijaliza je postupak koji se nije mogao obavljati u podrumu.
"Jednom su geleri pogodili trafostanicu ispred bolnice. Geleri su letjeli na naše prozore, mi smo otpajali bolesnike, vraćali im krv u organizam, sa iglama su trčali u sklonište…", prisjetila se sestra Milica dodavši da ih je sve teško pogodila i "afera Baxter" kada su, kako je rekla, izgubili neke drage ljude.
Za sve bi svoje pacijente voljeli da im je Centar samo usputna stanica do transplantacije. Na žalost, često to nije tako pa se s mnogima druže i desetljećima.
"To vam je već jedan odnos u kojem s njima provedemo više vremena nego s ukućanima. Imamo sreću da su nam prošli mjesec dva bolesnika transplantirana. Transplantacije kao da su krenule. Za te mlade ljude bilo bi jako lijepo kad bi mi služili kao nekakva pripremna stanica za transplantaciju. Bili bi tada jako sretni", rekla je sestra Milica koja je cijeli svoj radni vijek posvetila dijalizi i usavršavanju u tom poslu.
Mlađim kolegama koji žele raditi na dijalizi, pak, savjetuje da je ljubav prema ovom poslu, lijepa riječ, utjeha i strpljenje za pacijente ono je što moraju uvijek imati ako ga žele dobro obavljati.