Ne bojim se izbora, neminovno će me povezivati s Jelićem, ali želim da napravimo posao i da kažu: Oni znaju i rade

Poslože li joj se kockice i izaberu li je birači u Karlovačkoj županiji, Martina Furdek Hajdin mogla bi sljedeće godine postati prva županica ove županije. Prošlog Božića nije ni mislila da će za godinu dana biti kandidatkinja HDZ-a za županicu jer čak nije ni bila članica stranke, no priznaje da joj se zadnje desetljeće cijeli život okrenuo  u smjeru kakav nije nikad planirala.

Godina na izmaku vinula ju je tako, ni krivu ni dužnu i zahvaljujući ostavci Damira Jelića u vrh županijske vlasti, otkrila i njoj samoj i onima oko nje neke nove političke trenutke i kvalitete, no Furdek Hajdin se ne boji.

U razgovoru koji nije zamišljen kao dosadno štivo s nabrajanjem projekata i klasičnih političkih floskula, ova 48-godišnja arhitektica otkriva kako joj je v.d. izgleda suđena funkcija, ali i da kroz svoju životnu filozofiju “Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra” planira uspjeti.

Ne bojim se ni izazova ni izbora

-Ovaj posao je za mene izazov, ne bojim se ni izbora sljedeće godine. Ovaj period kojeg živimo i radimo nakon ostavke župana Jelića, dao je dovoljno vremena i meni da procijenim, ali i timu oko mene mogu li ja taj posao županice raditi. Rad u upravi bio je zadnje što netko s fakultetom arhitekture želi raditi. Više sam matematički, inženjerski tip, bliske su mi i fizika, matematika i strojarstvo, i nikad  nisam mogla zamisliti rad u nekom institutu, razmišljam logički, inženjerski. Zato mi je arhitektura i bila spoj  umjetnosti, tehnike i inženjerstva, a s ovim radom u javnom sektoru i s ljudima u ovom dijelu napravila sam odmak od struke, ali to me nadopunjuje i našla sam se u tome.

Furdek Hajdin opisuje sebe kao sangviničan karakter. – Nisam kolerična, mogu se prilagođavati situaciji, različitim karakterima ljudi koje susrećem, imati razumijevanja za talente, mane i vrline. Ne mogu svi biti isti, a na rukovoditelju je da to prepozna i od ljudi izvuče najbolje. Otkriva nam i da se nikad nije zamišljala kao političarka iako politiku doživljava kao način služenja zajednici i ljudima. – Ima politike i u mom poslu u kojem sam zadnjih 13 godina, projektima i sličnom, sve je to prožeto s politikom.

Moralne zasade dali su mi baka i mons. Radanović

Uzora u politici nema, ali ima u životu. To su, otkriva, njena baka te mons. Marijan Radanović. – Oni su mi dali neke zasade, moralne vrednote koje bi trebalo u životu slijediti, i to su mi “davali” od najmanjih dana. Korijeni naše sugovornice s očeve strane idu prema Dugoj Resi o čemu govori i djevojačko prezime, dok joj je majka Karlovčanka. Do druge godine života, otkriva nam, živjela je u Luščiću, potom u Novom Centru, a nakon udaje “prelazi” u Zvijezdu. Kao mlada djevojka nije bila previše oduševljena Karlovcem, vidjela je svoj život u Zagrebu. – Da, Karlovac mi je nekako bio mrtav, Zagreb me privlačio, željela sam tamo i ostati, no splet okolnosti vratio me u Karlovac i sad mi nije žao. Danas doista mislim da je Karlovac i cijela županija mjesto u kojem se može lijepo živjeti.

Najveću nelagodu pružaju napuštena i prazna sela u županiji

Razumije zato porive mladih koji žele otići, ali tu vidi ulogu političara. – Ne polazi sve od dužine ceste, već od toga da osvijestimo da imamo dovoljno za život i da ima puno toga lijepoga što podrazumijevamo. Nismo svjesni kvalitete koju Karlovac može omogućiti, pa i županija. Ovo je siguran grad, zdrave okoline, a nadohvat ruke nam je Zagreb, more, imamo vrtiće, ljudi ne putuju na posao po dva sata… imamo neke stvari u školama poput toplih obroka koje u drugim krajevima nemaju. Mladi misle da je drugdje trava zelenija, pa imaju potrebu odlaziti. Žao mi je zbog toga, ali naša je zadaća da osvijestimo to da mladi postanu zadovoljni sa životom ovdje. Temelj je posao i stanovanje te adekvatna plaća, kaže Furdek Hajdin. U četiri godine “prošla” je cijelu županiju koja joj je prelijepa jer je raznolika pa je, dodaje, shvatila i da ima i drugih lijepih slapova, a ne samo onaj na Mrežnici na kojem se kao dijete kupala. – Kupa, Mrežnica, Dobra, Korana, doista su to bogatstva. Činjenica je da je u nekim dijelovima županije život suroviji poput Korduna, no kad sam otišla i u Vojnić i u Cetingrad, upoznala sam se i shvatila da je to vrlo “pitoma” zemlja, pomalo pjesnički opisuje. No najveću nelagodu stvaraju joj naša prazna i napuštena sela. Razumije da je dovod struje u selo s 3 kuće i jednim stanovnikom neisplativ, no vuče paralelu s Austrijom gdje ljudi odlaze upravo u sela u planinama i tamo žive. – Zato bi političari trebali poticati gospodarstvo koje tada “daje” u javni sektor poput obrazovanja i zdravstva, a sve kako bi usluga i u takvim našim krajevima bila društveno isplativa.

Prvu ponudu za ulazak u HDZ dao joj je otac prije 30 godina, sad je “zatvorila” krug pa konačno ušla u stranku

A tu politiku Furdek Hajdin sad promišlja te u budućnosti planira ostvariti kroz stranku u koju se učlanila ove jeseni na svoj rođendan. -Vagala sam da, dugo. Moj tata je utemeljitelj HDZ-a i odrasla sam u obitelji koja stremi demokršćanskim načelima. Moj dodir s HDZ-om nije počeo kad sam potpisala pristupnicu, ali zanimljivo je da mi je prvo učlanjenje u HDZ predložio otac i to kad sam napunila 18 godina. Tada me to uopće nije zanimalo, bila sam maturantica, nisam se u tome vidjela. Tada nismo imali sliku o politici, Hrvatska je nastajala i politika nije bila stigmatizirana kao danas, no odabrala sam fakultet, a ne stranku jer nisam tip koji će se u nešto učlaniti pa ništa ne raditi. Bavila sam se sportom, izlascima i učenjem. Sad nakon 30 godina krug se zatvorio i učlanila sam se s 48 godina, sazrijevanje se dogodilo, no ništa u životu nije slučajno. Od 2007. sam u poslu uprave, bila sam u gradskoj upravi koju je tad vodio Damir Jelić, bila sam dio tima, a dvije godine nakon toga postala sam zbog ostavke pročelnika, v.d. pročelnica. Vidite, ponavlja mi se to u životu, tad sam zbog te ostavke postala v.d. pročelnice, sad zbog Jelićeve ostavke v.d. županice.

Neminovno je da će me povezivati s Jelićem

A opterećuje li je nasljeđe Damira Jelića? -Uvijek se to pitanje postavlja. Ovo vrijeme je obilježilo to što smo dobivali autonomni prostor da se realiziramo u onome što umijemo i znamo. Neki su to prepoznali, neki ne. Uvijek sam davala  prijedloge i gorljivo zagovarala ono što mislim da je dobro. Takva sam i danas. Teško radim posao u kojeg nisam uvjerena, ali kad se uvjerim – to je to. Trudit ću se do zadnjeg da obranim svoj stav, eto takva je bila suradnja s Jelićem. Iskreno, nikad se od mene nije tražilo da napravim nešto mimo svog uvjerenja ili zakona. Neminovno je da će me sad s njim povezivati. Ali ja sam žena, u ovu utakmicu ne bih išla da ne vjerujem u pobjedu, sad sam dovoljno motivirana s onim što radimo da budem županica. Bilo bi mi žao da se to ne realizira, no svijet ne staje s nama samima, bilo je župana i prije, bit će ih i poslije nas. Mislim da svi moramo biti svjesni trenutka kad smo tu, ali i onog kad nas više ne bude.

Ne želim na posao dolaziti nezadovoljna, niti želim nezadovoljne ljude oko sebe

-Želim i dalje sa zadovoljstvom dolaziti na posao, zasad uspijevam. Onda kad to tako ne bude, posao više nema smisla. Kad je atmosfera u meni i oko mene s nezadovoljstvom i bez motiva, to više nema smisla. Dok je sredina zdrava, dok vidite da su ljudi motivirani, to je to. Evo, sad s propusnicama imamo muku, ali ako postoji timski duh i atmosfera u kojoj se ne pita dokad će se raditi, onda je to vrijedno truda, kaže Furdek Hajdin. – Rad doista krijepi i čini čovjeka zdravim, zaista to mislim, baš kao što mislim i da ljudi koji u životu nemaju dovoljno posla, imaju dovoljno vremena i prostora da zagorčavaju život. Jesam radoholičarka, ali voljela bih reći da kad smo ja i Vesna Hajsan Dolinar preuzele županiju, zamolili smo sve da budemo tim i da shvate da nama strah od autoriteta i šefa nije bio motiv za rad. Ni Vesni, ni meni. Motiv je bio da nešto napravimo. Mislim da smo nas dvije opravdale povjerenje i u ove četiri godine, a Jelić je bio neprikosnovneni politički autoritet koji nam je omogućio uvjete za rad. To je vrsnost rukovoditelja.

Nikako da iskoristimo to što smo zaista u središtu Hrvatske

A kad govori o fokusu svog rada u budućnosti smatra da bi to trebalo biti iskorištavanje činjenice da je Karlovačka županija doista u središtu Hrvatske. -Često ljudi ovuda prođu i ne stanu, svjesna sam toga. Ne treba nama da postanemo Zagreb, imamo sve nadohvat ruke, treba nam kvaliteta življenja, omogućavanje mladim ljudima da im djeca sigurno odrastaju. Ovo proljeće 2021.g.sve naše općine osim Ribnika imat će vrtiće, a dosad nisu. To je provjerena demografska mjera koja omogućuje da se “dogodi” i drugo dijete. Osnovati obitelj i ostati ovdje, imati radno mjesto, to je bitno. Mi nemamo dovoljno kvalificirane radne snage. Kroz investicije pratimo potrebu za radnom snagom i investitori nam uvijek kažu koliko novih radnih mjesta otvaraju, koja zvanja, koju struku i to evidentiramo. To je odgovor našem obrazovnom sustavu, znate da smo ukinuli 3 programa tipa poslovni tajnici, ekonomski tehničari, itd. koji su školovali djecu za burzu, a ne za rad. Uz bodovne pragove i stipendije želimo stimulirati da djeca upisuju  zapošljiva zvanja. Tu moramo raditi i s roditeljima koji moraju shvatiti da neka zanimanja nisu sramota i da su izuzetno dobro plaćena. Stolari, vodoinstalateri, keramičari kojih nema, a tržište vapi i plaće su pristojne. Ili kad kažu djeci da se školuju i idu van.  Imamo mi tu jaku prerađivačku industriju, metaloprerađivačku, tu je zona Logorište, prehrambena industrija, neprikosnoveni HS, potom Bjelin u Ogulinu, imamo mi potencijala, turizam također gdje nedostaje kadra, pa pogledajte koliko se kuhara traži. Evo, sad imamo investitora u Slunju koji bi gradio liniju poluobrađene tjestenine gdje on kaže da mu nađemo radnu snagu. Spojili smo ga s Veleučilištem da bi ta investicija rasla kroz naše obrazovanje.

A kad već govori o mladima, Furdek Hajdin  uspoređuje ih nekad i sad. – Današnji mladi imaju neke čudne idole. Gledajte sport. Prije smo svi u našim generacijama imali idole i u tim ljudima, danas će se teško naći takva masovnost u sportu. Sport traži odricanje i znoj. Danas mladi pitaju jel se za to dobiva novac. Pa nismo mi prije trenirali zbog novaca, željeli smo to, evo ja sam bila u košarci, to nam je bio društveni život, druženje, to nas je gradilo. Trenirali smo puno, imali vremena za učenje, bili vani, nije to bilo zabadava ni za tijelo ni za duh.

Pečat kojeg želim ostaviti? Da nismo birokrati, da znamo posao i da radimo

Postane li županica, za sobom želi ostaviti pečat povratka vjere mladima u čistu politiku i institucije. -Često nam dolaze ljudi koji ostanu iznenađeni kako brzo možemo izdati neko rješenje, bez onih “fali ti papir”. Pratimo situaciju, često vidite da nekome uručujemo građevinske ili uporabne dozvole da bismo na živim primjerima pokazali kako se nešto može dogoditi. Zadnje iskustvo imamo iz Ogulina gdje je investitor ostao “u čudu” da smo nešto riješili za 3-4 mjeseca jer na to naprosto, nije navikao. Mi tako želimo, želimo da to bude običaj. Kod ljudi je prva slika na javnu instituciju birokracija, ima puno ljudi, ne rade ništa i sve puno traje. E, ako se počne rješavati, onda se može. To bih htjela da se pokaže – da nismo učmali, nismo birokrati, da se posao znade raditi i da smo profesionalci.

Ne čitam komentare na društvenim mrežama

U vremenu brzih informacija i društvenih mreža, puno toga danas izgleda naopako. Izgubila se srž, a komentatori su počesto “stručnjaci” za sve, od nečijeg izgleda do uspjeha i rada, a najviše do stupnjeva nečije osude. Zloba i negativa često prevladaju, no Furdek Hajdin kaže da ne čita komentare na društvenim mrežama.

-Stvarno nemam vremena čitati komentare, da imam vjerojatno bih pročitala. Ne znam jesam li u životu dosad pet puta na fejsu i to privatnom, nešto komentirala. Druga je stvar službeno gdje se odgovara  na upite građana. Ovaj prvi dio nastojim ne čitati. Naprosto, mislim da je prijepore bolje rješavati razgovorom bez društvenih mreža. Društvene mreže nisu loše, to je oblik komunikacije, no problem je kad on prevlada nad stvarnim životom i izgubi se orijentir. I sama imam dva sina, evo sad je bila online nastava, ali vidim da im nekad upravo ta vrsta komunikacije “uzima” vrijeme” i kvalitetu života.  Veliko je bogatstvo što su nam danas informacije dostupne, a one su vrijedne, no ona može biti i manipulacija. Stvar je sad u vama koliko tome podliježete, koliko ste toga svjesni, koliko ta manipulacija vas mijenja. Gledajte sad koronu, ponekad već oboliš od te negative i silnih brojki, a s druge strane imate vrijedni zdravstveni sustav koji cijelo ovo vrijeme radi i nedovoljno ih se hvali.

Korona nas je “preispitala” u bitnom

A sveprisutna korona, smatra Furdek Hajdin, naučila nas je mnogim stvarima. – Mnogi su ljudi preispitali sebe, odrekli se nekih materijalnih stvari, možda živimo zdravije, shvatili smo da bez nečeg možemo.

Sama je preboljela koronu, kaže da njoj samoj nije bilo grozno iako je trajalo, no zdravstvena slika bila joj je loša. – Nemojte potcjenjivati taj virus. Da nisam otišla u bolnicu, ne bih ni znala kolika mi je bila upala pluća. Pitanje je koliko bih se bez jake doze antibiotika i drugih terapija uopće oporavljala i kako. Prije zaraze bojala sam se izolacije i kako ću funkcionirati tada jer živim sama s dva sina, roditelji su mi rizični, no kad se sve dogodilo, shvatila sam da imam puno prijatelja koji su mi pomagali.

Zato jer je koronu preboljela sad se neće cijepiti, no kad dođe na red i kad ju liječnik pozove, planira to učiniti jer smatra da su cjepiva promijenila svijet i zdravstvenu sliku.

Moj motiv je da ne propuštam dan, najgori su izgubljeni dani

Kad sumira godinu na odlasku, misli da ju je naučila puno toga.

– Počeli smo biti ograničavani u navikama, bili smo zakinuti više-manje u dosta toga. Vjerujem da smo tad imali oslobođeno vrijeme koje smo možda konačno podarili dotad zanemarivanim situacijama u životu. Mnogi su se preispitivali, vidjeli što im je bitno, posvetili se nečemu što žele a dotad nisu mogli, imali su više vremena jedni za druge, a mislim da nas je korona dovela i do toga da shvatimo da nemamo dovoljno hrane koja dolazi s našeg područja. Vjerujem da nam budućnost donosi prilike da promijenimo stvari, imamo financijske mehanizme za oporavak i šteta bi to bilo propustiti. A upravo nepropustiti dan u svakom smislu, napraviti sve što se može danas, ne ostavljati za sutra, to mi je motiv. To sam rekla i svojoj djeci: Što god da u životu rade, samo neka iza njih ne idu izgubljeni dani.