Danas je spomendan na pogibiju Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana

Danas, 30. travnja, spomendan je posvećen pogibiji Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, simbolima žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine.

Ove godine se obilježava 350 godina od pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Povod smaknuća ovih hrvatskih velikana bila je pobuna protiv bečkog dvora, zbog nezadovoljstva Varšvarskim mirom, mirovnim ugovorom između Habsburške monarhije i Osmanskog carstva, koji je uslijedio nakon bitke kod Sv. Gottharda 1664. godine. U toj bici habsburška vojska je teško porazila osmansku vojsku i, umjesto da iskoristi pobjedu, bečki dvor je požurio sklopiti mir, koji je bio vrlo povoljan za Osmansko carstvo. Sklapanje mira je izazvalo veliko nezadovoljstvo vodećih plemićkih obitelji u Hrvatskoj i Ugarskoj, koji su se nadali da će, uz pomoć bečkog dvora, osloboditi svoje posjede, izgubljene u osmanskim osvajanjima. Istodobno, bečki dvor je provodio apsolutističku i centralističku politiku, ne poštujući staleška prava hrvatskog i mađarskog plemstva.  Budući im je onemogućeno da se zakonito izbore za svoja prava, nije im preostalo drugo nego da se udruže i svoja prava ostvare pobunom.

Saznavši za urotu, zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova, kralj Leopold I. je, pod izgovorom pomirenja, doveo 1670. godine Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana u Beč. Odmah su stavljeni u kućni pritvor, a zatim su prebačeni iz Beča u tamnicu u Bečko Novo Mjesto. Nakon jednogodišnje istrage, osuđeni su na smrt odsijecanjem glave i pogubljeni su dana 30. travnja 1671. godine.

Prije smaknuća Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i njihove obitelji lišene su plemstva, a njihova imanja je zaplijenila država. Bečki dvor je ne samo ugušio pobunu, već je i uništio dvije najstarije i najslavnije hrvatske plemićke obitelji, koje su pet stoljeća imale važnu ulogu u hrvatskoj povijesti. Posmrtni ostaci Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana su 1919. godine preneseni iz Bečkog Novog Mjesta i pokopani u zagrebačkoj katedrali.

Fran Krsto Frankopan je vjerojatno rođen u Bosiljevu 1643. godine. Najmlađi je sin Vuka Frankopana, karlovačkog generala i njegove treće žene Dore (rođ. Haller), udovice baruna Paradeisera. Bio je polubrat Ane Katarine Zrinski i šurjak Petra Zrinskog. U ranoj mladosti umrla mu je majka, a zatim 1652. godine i otac. Nakon očeve smrti, Frana Krstu su poslali na školovanje u Zagreb, gdje je polazio isusovačku gimnaziju. Zahvaljujući rodbinskim vezama s talijanskom plemićkom obitelji Frangipani, boravio je u Italiji gdje je stekao titulu markiza. Prilikom boravka u Italiji upoznao je uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro s kojom se je vjenčao. Vrativši se u domovinu, pošao je očevim stopama i postao ogulinski kapetan te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod Otočca. Još za mladih dana stekao je sklonost prema knjizi i pisanju, pisao je pjesme zavičajnim govorom, odnosno bosiljevačko-brajskim narječjem.

Tragična smrt Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana postala je simbolom hrvatske borbe za opstojnost i jednim od najvećih nacionalnih mitova.

“Navik on živi ki zgine pošteno”