Maknuo je čovjeka koji nije htio biti njegov poslušnik, slijediti njegove vizije i odrađivati posao na terenu po njegovim uputama. Džaba Pavloviću to što je pod njegovim vodstvom i uz pomoć prijatelja HDZ dobio mjesto predsjednika Vijeća i većinu u tom vijeću, kad se nije htio pokoriti Damiru Jeliću.
Zato su ga uklonili, doduše ne u stilu Kim Jong Una, već mu je "predloženo" da se makne što je i učinio. Predao je sve moguće ostavke koje je mogao i za dugoreški HDZ više ne želi ni čuti. Uostalom i što će mu, pa nije karijeru kirurga izgradio u politici. Jelić je odahnuo, ali i članovi HDZ-a u Dugoj Resi jer više nisu mogli trpjeti Pavlovićeva protivljenja Baršiću i traženje drugačijeg HDZ-a, samostalog, sa stavom.
Poslušnik Grčić umjesto neposlušnog Pavlovića
Nije trebalo puno i na mjesto predsjednika Jelić je instalirao Zlatka Grčića, čovjeka koji sluša i ne propituje odluke, već ih provodi. HDZ-ove priče iz kampanje o boljoj Dugoj Resi, lišenoj vladavine samo jednog čovjeka lagano su se počele topiti, da bi pred donošenje proračuna apsolutno nestale.
Šest je mjeseci Damir Jelić vodio igru dugoreškog HDZ-a. Jednima govorio kako se Baršiću treba suprotstaviti, spominjao čak i rušenja, dok bi drugima govorio:- A koga nakon Baršića, pričekajmo.
Vodio je igru misleći da će kao i uvijek ostati neotkrivena prljavština koja je prati.
Plašenje s Vasom, vrhom stranke…
I s Pavlovićem, a kasnije i s Grčićem, Jelić provodi istu retoriku. Za odluke oko stranke navodi kako dolaze "s vrha", a on ih mora provoditi. Tako se tu provuče Karamarkova sjena, a u žešćim trenucima spomene se i Vaso. To bi valjda svakog odanog HDZ-ovca trebalo dovoljno ustrašiti da, ako i je dosad, odsad prestane misliti svojom glavom i povine se odlukama "vrha". A vrh stranke je on, potpredsjednik HDZ-a koji će mrtav-hladan izjaviti da se oko Duge Rese vode razgovori na tom samom vrhu, iako oni na koje je mislio, poput Hrga, o tome pojma nemaju. U prijevodu, laže.
Pakleni plan bio je razrađen, a trebale su mu žrtve. Igra u kojoj će jednima o Baršiću govoriti s negativnim predznakom, a sam planirati kako da mu se poda zbog vlastite fotelje trajala je.
Za žrtve će odlično doći "bene" iz vijeća koje su dale glas njegovom HDZ-u vjerujući da se stranka promijenila.Pokosi li tu i tamo još čije poštenje, ugled i čast, nije bitno.
Padom Kolakovićeve jača strah za vlastitu fotelju
Čekajući izbore u HSS-u, a onda suočen s porazom svoje miljenice koju je na par finti "počistila" dugoreška ekipa "seljaka", Jelić je sigurno donio odluku o tome da će dugoreški HDZ gurnuti u Baršićev zagrljaj. Ne zato što mu je Duga Resa nešto jako bitna ili draga, već zato da bi sebi priskrbio mir u Karlovcu i sigurnost fotelje za sljedeće izbore. No i tu je bio nedorečen, odugovlačivši s obznanjivanjem odluke. Možda je Branko Vukelić ipak bio u pravu kad mu je na sučeljavanju na RM rekao da mu fali "petlje", mislivši tada na onu "pozitivnu petlju".(vidi RM portal 15.3. 2012."Nisam ja za povijest")
Prodana Duga Resa, baš kao u Vukelićevo vrijeme
Prodao je Jelić Dugu Resu i HDZ u gradu kao što je to nekad učinio Vukelić da bi oni u Karlovcu i županiji imali mir. Ispod tezge, bez fiskalnog računa, na crno. Doduše, nije mu bio to problem jer dugoreški HDZ već dugo nema svoj "ja", ali ima puno pojedinaca koji kroz stranku vide svoj sitni interes. Nova kuća ne može se graditi od starog materijala, pa ni "novi" HDZ u Dugoj Resi s potrošenim kadrovima i formalnim predsjednikom kojeg uhvati nelagoda kad ga netko pita za ratni put i PTSP.
Prodajom svoja četiri glasa za formalno dva direktorska mjesta, par mjesta u nadzornim odborima za par stotina kuna naknade i uz obećanje da će imati gradonačelnika za 4 godine, dugoreški HDZ kokošari i dalje. Nije tajna da se neki već sad vide na tim funkcijama, primjerice jedan gradski vijećnik silno bi htio biti direktor gradske firme, dok drugi pretendira biti gradonačelnik iako ga po gradu baš i ne poznaju. Ali, ljudski je nadati se…
Vukelić je bio "mala beba" u usporedbi sa "sinom"
U takvoj okolini Jelić je mogao briljirati svojom političkom kombinatorikom, prodavati maglu, plašiti Vasom, dizati ljude po potrebi i zlorabiti ih. Nije tu bila bitna nečija čast, poštenje, povjerenje o čemu on može vrlo nadahnuto govoriti pozivajući se na dragog Boga.
Jeliću je najbitnije ostvariti cilj uz oholost zamotanu u celofan priče o "ljudskoj razini u kojoj mu funkcija ne znači ništa ako nema ljudske dimenzije" (vidi RM Portal 15.03. 2012. tekst "Nisam ja za povijest")
Svom političkom ocu Vukeliću poručio je prije godinu i pol dana da odbija način njegova rada. Danas, na kraju 2013. godine s pravom se može reći da je Vukelić sa svojim stilom rada bio mala beba u usporedbi sa "sinovljevim".
Ovo nije uspjeh, to je blamaža HDZ-a i moralno dno
Jelić i dugoreški HDZ sporazum s HSS-om i Baršićeve ustupke smatraju svojim velikim uspjehom. Koliko će biti, pokazat će vrijeme. Za objektivnog promatrača sa strane to nije uspjeh, to je fijasko i blamaža, moralno dno stranke koju HSS-ov gradonačelnik Duge Rese kao vješt politički maher niti ne doživljava ozbiljno. Baršić je dobio dar kakvom se nije nadao, ali ne nezasluženo. U usporedbi s Jelićem, Baršić je igrač i pol koji svojim prijateljima u politici ne okreće leđa.
Jelić je načet vlastitom ohološću
Jelić je načet, ali nije ga na žalost, načeo SDP već ga načima vlastita oholost i da se poslužimo njegovim rječnikom,intelektualna nadmoć transferirana kroz političku moć. (vidi RM Portal 5.11.2013. Prestanimo s ohološću).
Oholost pod krinkom poniznosti su još prije osjetili i ljudi poput dr.Željka Gojšića, veterana HDZ-a koji se Jelićevim dolaskom na vlast distancirao od njega samog i takve stranke. Jasnije je sada i zašto jednog od rijetko simpatičnih i popularnih HDZ-ovaca kao što je dr. Nedjeljko Strikić nema u tom Jelićevom pobjedničkom timu, "politici kontinuiteta" i zašto nije "dio promjene koju želiš vidjeti". I Gojšić i Strikić previše su svoji i previše misle svojom glavom. Takvi u Jelićevom timu ne prolaze. Njemu trebaju puki izvršitelji, poslušnici, sitni doušnici s terena od kojih su neki upetljani u kojekakav kriminal, trebaju mu obožavatelji koji pola njegovih rečenica neće shvatiti, što na kraju nije ni bitno. Zajedno s njim sklopit će ruke na misi, izrecitirati "da sam griješio vrlo mnogo, riječju, mišlju, djelom i propustom", formalno se pokajati i krenuti dalje.
Još u ožujku Jelić je dugoreškim HDZ-ovcima gotovo vikao na motivacijskom skupu kako "više nema Vučićevog HDZ-a u Dugoj Resi" i kako "nema petljanja sa strane" jer "da smo htjeli petljati ( HDZ županijski, op.a.), to bi rekli". Pa dodao, onako pokroviteljski, "da je u županijskom HDZ-u bilo otpora, onda bi vršili pritiske da HDZ u D.Resi ide u koaliciju s HSS-om". (vidi RM Portal, 15. ožujka 2013."Okanite se tračeva, radite da osvojite vlast)
Na kraju godine Vučićevog HDZ-a u Dugoj Resi nema, ali ima Jelićevog – lelujavog, još poslušnijeg i još anemičnijeg, na koljenima pred HSS-om.
Politička časnost? U slučaju Duge Rese nije je bilo
Jelićeva politička oholost nije jedina "zaslužna" za ovaj rasplet u Dugoj Resi. Tu je i strah na lokalnoj razini od jačanja Baršićeve političke moći, a onda i strah za gubitak vlastitih pozicija. Zahvaljujući tome dugoreški birači su spoznali novu dimenziju časnosti u politici koju im je uz pomoć njihovih sugrađana najbolje dočarao karlovački gradonačelnik i potpredsjednik HDZ-a uključujući se u politiku grada na Mrežnici. O toj političkoj časnosti često govori sam Jelić kad želi poentirati pred svojim protivnicima, no u slučaju Duge Rese te časnosti s njegove strane nije bilo.
Poznato je da se Karamarkov potpredsjednik voli razmetati filozofskim rečenicama, usporedbama, oksimoronima i slično. Tako je u srpnju 2012. godine nadahnuto govorio o zakonu o potpomognutoj oplodnji. Antologijska je tada u državi postala njegova izjava o tome kako "nema većeg zla nego kad muškarac abortira. Kako? Lako. Nagovorom", rekao je tada.
Tako i danas, na kraju 2013. godine poslužit ćemo se upravo Jelićevim izričajima u slučaju Duge Rese i HDZ-a. Jer doista, nema većeg zla nego kad čast abortira. Kako? Lako. Nagovorom.