SDP-ova gradska vijećnica, kandidatkinja za gradonačelnicu na zadnjim izborima, koja je u drugi krug uspjela "otjerati" dugogodišnjeg gradonačelnika Baršića, a onda izgubila za 300-tinjak glasova, profesionalno se bavi djecom kao teta u vrtiću, a u slobodno vrijeme je umjetnica, slikarica. U SDP-u joj nije lako, iako na to odmahuje glavom. Nije tajna da je dugoreški SDP-ovci ne vole jer im smeta, jer je drugačija, vole joj "zalijepiti" epitete kako je "nečija" i to bez pardona rade upravo neki od njih koji vrlo vješto već godinama hodaju pod političkim kišobranom HSS-a, iako su formalno u SDP-u. Kad izgube argumente, vole za nju reći da je samo obična "teta" iz vrtića i "što bi onda uopće mogla", a onda slijedi i njen vjerojatno najveći grijeh za dugorešku politiku. Jer, ona je ipak, samo žena.
RM: Nakon šest mjeseci u politici Duge Rese kao vijećnica, kako ocjenjujete političku situaciju u gradu?
VB: Možemo je podijeliti na vrijeme prije i nakon donošenja proračuna. To vrijeme prije izgledalo je kao da je sunce demokracije obasjalo naš učmali grad, bilo je to vrijeme demokratskih promjena u Dugoj Resi, nešto se dobro počelo događati, ljudi su počeli razmišljati, donositi svježe ideje. Nakon proračuna sve je isto, jednoobrazno, učmalo.
Koga HDZ uopće zavarava s tim smiješnim amandmanima?
RM: Vi niste dio te jednoobraznosti?
VB: Osjećam se kao Don Quijote. Mislim da to nije besmislena borba. Sretna sam što nisam jedina jer nas je dvoje zasad. Možda netko još promijeni mišljenje. Zanimljivo je koja se to metanoja (grčka riječ, obraćenje, op.a.) dogodila s ljudima. Mislim, znam što se dogodilo, no nije mi jasno da se to može dogoditi.
RM: Niste podržali proračun, zašto?
VB: Zato jer da su predložili neki novi projekt, npr. HDZ, i da im je to gradonačelnik prihvatio, rekla bih da je to super, odlično. Ovako su nastupili sa smiješnim, izmišljenim amandmanima, tek tako da nešto kažu. Koga oni uopće zavaravaju? To nije politika, to je politikanstvo.
RM: Tko vas je razočarao?
VB: Svi ostali tamo. Dva tjedna prije te sjednice su pričali kako možda proračun ne bi trebalo prihvatiti, a ja sam rekla da moramo jer D. Resa nema novaca za nove izbore. Drugo, mi nemamo kandidata koji bi bio pravi izbor, da ga većina može podržati, da će voditi ovaj grad.
RM: Pa i vi ste na zadnjim izborima "izašli" niotkud i izborili drugi krug. Nije baš da se ne može…
VB: Jesam, da i što sad? Baršić je pobijedio. Nedostajalo je 370 glasova.
RM: Na izborima je "grad" bio više-manje vaš, a onaj manje gradski dio, da se tako izrazim, je dobio gospodin Baršić. Je li vam to bitno?
VB: Gledajte, ja sam građanka Duge Rese. Hodam tim gradom i on mi je bitan. Okolica Duge Rese je prekrasna, ukras je grada, ali silno me smeta što je taj grad toliko neuređen, toliko jadan. Sve je sivo, ruše se stabla, orezuju, netko će reći da to radi struka. Vidim da su stabla oklaštrena. Po Dugoj Resi se sade javori, ruše se jabuke ispred zgrade, jer to nije voćnjak?! Čekaj malo! Ne vidi se opet vizija. Pogledajte na primjer kakva slika odlazi iz Belavića u svijet. Pogledajte na što liči ta željeznička stanica, ljudi to slikaju, odlazi u svijet ta slika. Nemojte mi reći da se to ne može urediti. Da, sad će reći da Brezovićka nema pojma jer je to posao HŽ-a. Uvijek je posao nekog drugog, HŽ-a, Cesta, ovog, onog, molim vas lijepo, ima toliko ljudi koji su spremni svojim angažmanom nešto doprinijeti za ovaj grad, pa eto, skupi ih, očisti takve pozicije, prebojaj, uredi, ne vjerujem da bi netko imao nešto protiv. Prođite Dugom Resom, ona je tužan grad. A opet, grad suprotnosti, imamo dvije osnovne škole, jedna je uređena iznutra i izvana, druga je daleko od tog.
U Dugoj Resi se plješće nečem što je napravljeno, a normalno je da to bude napravljeno
RM: Što mislite o radu gradonačelnika i njegovih zamjenika?
VB: Isto to dijelim na vrijeme prije i poslije proračuna. Prije su bili nervozni, užurbani, nešto su radili, tražili, željeli se pokazati u najboljem svjetlu. Sad su samozadovoljni, mirni. Znate, u Dugoj Resi se godinama priča u stilu "mi smo napravili, plan je ovo, u izradi su projekti, sad ćemo ovo, sad ono". Očekuje se da hvalimo i plješćemo nečemu što je sasvim normalno. Civilizacijski doseg je infrastruktura, pa ne možemo u 21. stoljeću živjeti bez toga. To je smiješno. Evo, prolazim Starom cestom, friško asfaltirana, osvjetljena, super. A dalje? Što još? Zar smo toliko godina morali čekati da se to dogodi? I onda gradonačelnik kaže "sad je na redu ovo, pa ćemo ono". A ja ću reći da je to već odavno bilo na redu.
RM: Ispada da stalno nešto kritizirate.
VB: Ne kritiziram ono što je dobro napravljeno. Ali je toga malo. Realno je toga moralo biti više.
Dobar je Demokratski rasadnik, pola vrtića, 9 kvadrata "vješališta"
RM: Što je dobro napravljeno u Dugoj Resi?
VB: Tražim i razmišljam… Znate, ja sam od onih koji ne traže zahvalu za nešto što su učinili. Normalno je da ako radiš, radiš dobro i trebaš to napraviti, ne tražiti posebnu zahvalu. Evo, vrtić, imamo pola vrtića. Već smo ga trebali imati, obećan je pred 3 godine. Ali, stalno ponavljam. S kojom cijenom je napravljen? Pa je rečeno da je napravljen most u Belavićima. Pa naravno da je napravljen, nećemo valjda ići sa splavi preko Mrežnice. Znam da će sada reći da je ovo što pričam demagoški jer nisam ovo ili ono uzela u obzir. A ja kažem da jesam, sve sam uzela u obzir. Jednostavno, kao žena smatram da to nije dovoljno dobro napravljeno. Dobar je i pohvalila bih Demokratski rasadnik, iako na kraju i tu biva malo smiješnih situacija. Grad je vapio za događajima, sada ne mogu doći, a voljela bih, na sve, koliko ih ima. Ima tu dobrih stvari, ali dešavaju se u 10 ujutro. Sori, ja tad radim. A evo, napravili smo u Dugoj Resi i 9 kvadrata novog "vješališta", neću reći vježbališta, kraj škole. Bravo, super! A Duga Resa vapi za normalnim igralištem!
RM: I na zadnjem ste vijeću "pecnuli" gospodina Vilovića, dogradonačelnika. Pohvalili ste njegov angažman oko sporta, no bili ste i malo sarkastični.
VB: On se trudi, obilazi, želi opravdati svoj posao. Može li više i bolje, ne znam. Ali se trudi. Drugog gospodina dogradonačelnika ne vidim.
Ne bojim se za posao, imam tri čiste što pričam
RM: Zaposlenica ste gradskog vrtića. Bojite li se da biste zbog svojih istupa mogli imati problema na poslu, ipak vam je gradonačelnik svojevrsni šef?
VB: He, he, moguće je, ali se ne bojim. Imam tri čiste što pričam. Ne omalovažavam nikog, ne olajavam i ne blatim nikog. Mi smo kao vijećnici, stranačke osobe, javni ljudi i naš rad i iskaz podliježe sudu javnosti. Moj posao u vrtiću je nešto sasvim drugo. Ja sam kompetentna odgojiteljica i ako me netko misli zbog nečeg prozivati, to mora biti argumentirano zbog mog rada u toj ustanovi.
RM: Što vam najviše smeta u Dugoj Resi?
VB: Nedostatak vizije. To što su i dalje politikantske snage na djelu. Smeta me što se za ono što se treba učiniti, priča kao da je nešto što je jako bitno i važno. Nema pomaka za zapošljavanje mladih ljudi, prije svega. Smeta me što se priča da u gradu nema toliko nezaposlenih. Tko uopće radi u Dugoj Resi? Rade u Karlovcu, okolici, Zagrebu…
RM: Što bi trebalo odmah, "jučer" napraviti u Dugoj Resi?
VB: Nabrzaka ništa. S ovim snagama ništa. Treba promijeniti način razmišljanja.Tu je najvažnija politika "ajmo se uhljebiti". Pa će se stalno govoriti "asfaltirat’ ćemo ovu cestu, pa ćemo malo kopati". Kad me pitate gdje je budućnost grada, reći ću da je izuzetno bitan turizam. Uz poljoprivredu, grad tu može napredovati. I naravno, male obrtnike. No, propustile su se mogućnosti da investitori dođu, fali infrastrukture da netko tu dođe, jer nema vizije, strategije. Čovjek bi očekivao da će onaj tko ima svoju tvrtku to znati učiniti i u gradu. Gradonačelnik treba biti menadžer.
RM: Je li u vašem političkom angažmanu vaš najveći problem što ste žena?
VB: Moguće, ne znam. Još uvijek se čuje u stilu "što ona može, ona je preslaba". Kažem da žena gleda drugačije. O tom ja pričam, o toj uređenosti grada. Ženi je stalo da joj djeca, obitelj žive bolje. Kod muškaraca je to drugačije, oni većinom gledaju sebe. To će reći i psiholozi. Tako je i u našem gradu. Oni su fino samozadovoljni.
Nije u redu da g. Muharević glasa za, a ja protiv proračuna
RM: Članica ste SDP-a. Je li istina da su vas htjeli izbaciti iz stranke?
VB: Teško mi je reći što je tko htio. Bit ću politički mudra i korektna u ovom. Sve stranke, koliko vidim, imaju probleme. Stranke se sastoje od ljudi. SDP je potreban Dugoj Resi, potrebna je lijeva opcija. Neki nazovi lijevi su se priključili desnima, pa je SDP ostao kao neka protuteža. Možda trenutno nešto slabija, no mislim da će se neslaganja uspjeti prebroditi, donijeti strategiju.
RM: Kakva je to SDP protuteža vlasti kad vi glasujete protiv proračuna, a vaš kolega i stranački predsjednik gospodin Muharević za proračun? Vas dvoje ste protuteža jedno drugom?
VB: Da… To nije u redu. Morat ćemo to riješiti na razini stranke.
RM: Zašto vas dvoje ne sjedite zajedno u vijeću? Pripadate istoj stranci, a svatko je na svoju stranu?
VB: Možda zato jer smo muško-žensko, he, he, dogodi se.
Stojim čvrsto na strani SDP-a; ta kuhinja u vijeću nije nešto što bi SDP trebao podržati
RM: Hoće li se to promijeniti? Nije jasno, on podržava proračun i vlast, vi ne. Tko je sad tu SDP-ovac? Što je u ovom slučaju SDP?
VB: Uzet ću si za pravo i reći da stojim čvrsto na strani SDP-a i razmišljanja da ovakav proračun i stanje, ta kuhinja u našem vijeću, nije ono što bi SDP trebao podržati. A što je gospodin Muharević mislio, ne znam. Mislim da ćemo to riješiti na nivou stranke.
RM: Ostali vijećnici, koga cijenite?
VB: Gospodina Belavića jer je ostao svoj. Prije ove političke trgovine, bila mi je gospođa Jadranka Golubić iz HDZ-a ok, mislila je svojom glavom. Bilo je još možda nešto vijećnika. Ali, ovo što se sada dogodilo, hm… Imate točno vijećnike koji su tu radi broja i ruke koju se mora dići. Rijetko je da netko ima stav, da obrani nešto, da se složi ili ne.
RM: Bi li plaće gradskih dužnosnika trebale biti niže?
VB: Naravno. To se i htjelo učiniti, ideja je bila, ali ništa. Opravdanje je bilo da je to sve po zakonu i da bi mogli imati i više!
Duga Resa ne ide nikud, stoji već godinama
RM: Na tv uvijek predstavljaju rezultate istraživanja u formi "smjer kud ide država". Što vi mislite kuda ide Duga Resa?
VB: Ne vidim kud ide. Stoji tu gdje stoji, već niz godina. Treba se napokon dogoditi promjena, svježina. Treba tu i mladosti i mudrosti, ali je pitanje tko je to? Treba znati taj što hoće. Svježina? Pametni umovi su otišli iz Duge Rese. Duga Resa je ostala beznadna. Mladi vide probleme u gradu, no netko treba tko će ih povesti.Meni se čini da sadašnji i dugogodišnji gradonačelnik ne vidi kako bi taj naš grad trebao izgledati kroz neko vrijeme. Ako želite promijeniti grad, okupite pametne ljude, stvorite strategiju. Traže se investitori, nova, svježa krv, da grad krene. Ništa nije nemoguće, ali se ne radi, miruje se, samozadovoljni smo.Tako bih htjela nešto pozitivno istaknuti, ali nisam zadovoljna.