Karlovac ga je oduševio kulturnim potencijalom, mnogim osobama koje su angažirane na tom planu, a očito je da su i njega Karlovčani odlično prihvatili. Naime, objašnjava da više ne može platiti piće u kafiću jer ga svi časte. Pun je planova i energije, a njegovi suradnici za njega kažu da nikad ne staje, zapravo, da ga je vrlo teško pratiti. No, svi se slažu, Šestanovim dolaskom u Zorin dom, prevagnuo je mali jezičac na vagi koji donosi dobro karlovačkoj kulturi.
RM: 15 ste mjeseci na čelu Zorin doma. Opći je dojam da ste ga "probudili".
SŠ: Odgovor mogu dati najbolje građani Karlovca, ali da se nešto događa, događa se. Jako puno lijepih stvari.
Kako su me prihvatili ? Kad uđem u kafić popiti piće, ne mogu platiti
RM: Zadovoljni ste?
SŠ: Jako. Prije nego što sam došao, napravio sam "dubinsko" snimanje, znao sam što se događa u kulturnom životu grada Karlovca i bio sam svjestan koliki su kreativni potencijali u samom gradu. Bilo je potrebno samo pokrenuti svojevrsnu sinergiju tih potencijala. Hvala Bogu, dobrim pristupom i zahvaljujem se svim Karlovčanima koji su me prihvatili kao svog, vrlo smo brzo došli do dobre vibre, pa je kompletan posao oko "buđenja" Zorin doma napravljen u vrlo kratkom roku.
RM: Što vam kažu ljudi na sve? Oni obični…
SŠ: He, he, već mi je malo neugodno šetati Karlovcem, jer kad god uđem u neki kafić i želim popiti piće, ne mogu platiti (smijeh). Ja volim biti s ljudima, bitan mi je povratni eho. Ako čovjek radi jedan posao i misli da ga radi dobro, a nema povratnu informaciju, onda to često ode u krivo jer se stekne kriva slika. Ja volim da mi se kaže što je dobro i što je loše.
RM: Ima li nekog da vam kaže ovo "loše"? Ima li prave kritike?
SŠ: Ma, kako da ne! Za razliku od vas Karlovčana i ljudi u ovoj županiji, ja sam došao sa strane… Čini mi se da ljudi tu još nisu osviješteni koliko Karlovac i cijeli kraj ima kulturnog potencijala.
RM: Već ste dvaput dosad spomenuli "kulturni potencijal".
SŠ: Jesam, da. Eto, to su brojke! 508 đaka u Glazbenoj školi, u raznoraznim plesnim studijima izvan Zorin doma više od 200 djece koja se bave plesom. U Zorin domu, kroz naše studije, Zorice, Zoru, breakdance, dramski, baletni, plesni studio, skoro 300 djece, Puhački orkestar, Tamburaški orkestar, umirovljenici, jedan zbor, drugi zbor, treći zbor, dva-tri zbora vrlo kvalitetna uz našu Zoru i Carolostadien, 4-5 klapa… Mislim da čovjek ne može proći Karlovcem, a da ne sretne nekog tko ili bliži mu rod, svira, pleše, glumi, recitira… Govorim to utemeljeno, ovo mi je 6. grad u kojem radim na polju kulture, ovo je grad s najvećim kulturnim potencijalom u odnosu na broj stanovnika.
Kulturna strategija grada bit će predstavljena uskoro
RM: Kad je to tako, onda bi takav grad morao imati i kulturnu strategiju, pa strategiju razvoja te kulture, da se zna kud ide…
SŠ: Ono što sam znao dolazeći ovdje je da je potrebna sinergija između dionika kulture. Ona je, budimo otvoreni, nedostajala. Sad se polako razvija, dionici sve više među sobom komuniciraju, ostvarju zajedničke projekte, programe, to je veliki napredak kojeg primjećujem zadnju godinu. Da, rekli ste tešku riječ – strategija. Ona se sada izrađuje, započeta je zahvaljujući inicijativi Grada, Odjela za društvene djelatnosti te zamjenika gradonačelnika gospodina Delića. Krenulo se s njenom izradom, a ona će vrlo brzo biti predstavljena javnosti, mislim već na sljedećoj sjednici Vijeća.
RM: Što donosi ta strategija?
SŠ: Puno toga, puno promjena. Točno razrađene smjerove razvoja karlovačke kulture do 2020. godine, vrlo utemeljene u realnosti i ostvarivo. Prošla je sve one demokratske principe, od javnih tribina, rasprava, predstavljanja, itd… uključila skoro sve dionike.
RM: Može malo konkretnije ipak, što donosi?
SŠ: U toj će se strategiji najprije dati značaj onoj kulturnoj baštini koju Karlovac ima i koju treba pokrenuti, staviti u funkciju i programske djelatnosti i turizma i gospodarstva. To je Zvijezda, Dubovac, potencijali knjižnice, muzeja, Zorin doma, svih udruga civilnog društva koje se bave kulturom, potencijali KUD-ova… Novitet je, e sad ne znam smijem li detalje, ali… Novitet je osnivanje jedne mreže kulture, dionika te kulture, i civilnog društva i ustanova i pojedinaca, te u datom trenutku ta bi kulturna mreža trebala prerasti u klaster u kulturi. Znači da svi oni godinu dana unaprijed osmišljavaju projekte u kulturi, da rade u zajedničkim sinergijama, da u toj priči dođe do točne kalendarske procedure.
RM: Tko bi bio glavni u tome, odgovoran?
SŠ: Svi bi dionici u tom klasteru zajednički osmišljavali i usaglašavali dinamiku programa. Sastajali bi se par puta godišnje. Ali nije bitno na sastanku biti, već da se otvori komunikacija i dođe do realizacije.
Politikanstvo u kulturi i kazalištu ne bi moglo proći
RM: Tko vas je ili što vas je dosad oduševilo u Karlovcu?
SŠ: Nema toga što nije. Hoćemo li od Promenade i Beketića i njegove ekipe, od Studia 23, od Domaćih, od Carpe Diema, od Kino kluba, puhača, tamburaša… Sve što je u izvedbenim umjetnostima, nekako smo uspjeli napraviti da osjete da je Zorin dom palma ispod koje se mogu svi skriti od jakog sunca, a kad su gladni pojesti datulje i napiti se vode. Ha, ha… Ta ogromna energija i potencijal kulture, to me oduševilo.
RM: Bi li toga bilo da vi niste stigli?
SŠ: Siguran sam da bi, ali u kom obimu i periodu, ne znam. Ta energija negdje mora doći do prožimanja.
RM: Rekli ste da ste "skenirali" situaciju kad ste došli. Ima li u kulturnom životu foliranta?
SŠ: A gdje ih nema? U kojoj društvenoj djelatnosti ih nema? No, recimo ovako, ti foliranti, iako je to za mene pregruba riječ, reći ću da su ljudi koji misle da mogu, a ne snalaze se u područjima ljudskih djelovanja, pa tako i u kulturi. Vi ih nazivate folirantima, no mislim da ako netko nije imao priliku okušati se i staviti svoje djelo pred pravi sud, čovjek misli da to nešto valja. To vam je ona zatvorenost u vlastitom svijetu, bez povratne informacije od konzumenata, dakle običnih ljudi. Mi imamo te povratne informacije od posjetitelja Zorin doma, od onih na predstavama do onih koji tu dolaze na nastupe KUD-ova i slično. Zorin dom je otvoren za sve.
RM: A ima li mjesta u kulturi jednog grada za politiku?
SŠ: Realno, ako je neka garnitura dobila povjerenje građana, odgovorna je bar za realizaciju svog programa. Odgovorna je i prema građanima, ali i prema novcima s kojima upravlja. Odgovornost je vlasti, a vlast je jednako politika, da se sredstva realiziraju na pravi način, da se programi ostvare. Za koga? Za sve građane. Politikanstvo u kulturi i kazalištu, e to ne bi moglo proći. Znate, naslušali smo se dosta tih floskula "van politika, struka, samo struka", a onda vidite kad se promijeni vlast, da ipak ne mogu, jer je to segment standarda građana.
RM: Jesu li Karlovčani zainteresirani uopće za kulturu? Imate iza sebe rad u 5 gradova. Može li se usporediti?
SŠ: Apsolutno. Bez obzira na statistiku, razmišljanja, ankete, čovjeku u najtežim trenucima nije ispušni ventil ni sport, ni knjiga, ni rad, ipak, kad mu je najteže, dođe u kazalište i pogleda predstavu. Uvijek kažem da je kazalište u krizi kad je u društvu dobro. Tada nema inspiracije za kazalište. Ali ako je kriza, kazalište ima ogromnu paletu tema koju može obrađivati. Pa pogledajte, za vrijeme najveće krize u Americi, Broadway je cvao, kina nikad nisu bila punija, noćni život, klubovi, bez obzira na prohibiciju… I u Njemačkoj između dva rata, u Francuskoj. Javi se neka potreba u čovjeku da nahrani svoj duh u vremenu krize.
U Kini ćemo nastupiti u malom gradu od 7,2 milijuna stanovnika
RM: Bili ste u Azerbejdžanu, najavili ste put u Kinu. Kad idete, što ćete tamo raditi? Skoro da idete putevima Marka Pola? (smijeh)
SŠ: Da, da, Put svile. Još malo pa ćemo postati k’o Mladen Kuka (smijeh)…
RM: Pa, kad ste ga već spomenuli, on je bitan čovjek za karlovačku kulturu.
SŠ: Kako da ne! Evo sad nosi talisman gradske kulture u Peru, kao zavjet kulturnjaka.To što on radi, nije samo penjanje i pentranje i zabava, već on nas upoznaje s egzotičnim kulturama, a i promovira naše vrijednosti i kulturu po cijelom svijetu. Skidam kapu. Ali, da se vratimo na naš "Put svile": Imamo kvalitetne programe i logično je da se prijavljujemo gdje možemo. Preduvjet je da nas UNIMA, lutkarska asocijacija, primi za člana, što smo ostvarili, a i član smo Udruge kazališta za djecu i mlade, a u kontaktima smo i s Međunarodnim kazališnim institutom koji ima podružnicu u Zagrebu. Znači, u adresarima smo. Prijavljujemo se, no nisu zanemarivi ni osobni kontakti, a tu je nešto i mog minulog rada. Šaljemo i video snimke predstava. U Kinu idemo od 1. do 7. lipnja u jedan mali grad u pokrajini Sečuan, od 7 milijuna 250 tisuća stanovnika… To je prvi Azijsko-pacifički festival kazališta sjena, kazališta lutaka i ostalog teatra. Na put ide petorka koja je u postavi predstave Najbolji prijatelj, Peđa Gvozdić i Giulio Settimo, Robi i Bojan kao tehnika i moja malenkost. Imamo dvije predstave u službenoj konkureniciji, a u razgovorima smo za još par, sve Najbolji prijatelji. To je lukavo smišljena predstava jer nam u jedan sanduk stanu sve potrepštine.
RM: Kad ste spomenuli već Peđu i Giulia, hoće li biti novih profesionalnih zapošljavanja u Zorin domu?
SŠ: Hoće. Živimo u vremenu kad je više nemoguće da će se početi raditi i završiti karijeru na jednom radnom mjestu. Tako i u dinamici umjetnosti. Njih dvojica su zasad na godinu dana u profesionalnom odnosu, no imamo paletu mladih ljudi, Karlovčana, koji su stalno tu, negdje, vrte se, ili su bili suradnici ili su na fakultetima. Inače, ja mislim da je ansambl Zorin doma sav ansambl, bio on s radnom knjižicom, autorskim ugovorom, paušalom. Postoji mogućnost, a moramo se kandidirati na program 1600, imamo nekoliko mladih uskoro završenih glumaca, pa bi mogli dobiti bar na godinu dana još barem dva. Inače, imamo tih 15-ak ljudi, a sve je krenulo s Karlovačkim pelivanima kojima sam osmislio ime, mobilizirao ih. Skupili smo ekipu i dolaze na poziv.
RM: Puno surađujete s osječkom akademijom. Zašto?
SŠ: Osjetio sam da ta akademija, osobito smjer glume i lutkarstva koji tamo postoji, a nije uobičajen, znači da stvaraju mlade ljude koji su i interpreti i kreativci. To je dobar bazen. Lutke su temelj, baza. Digresija: ove matineje koje sad radimo za djecu, koje radimo, djeca dođu i bitna su jer su buduća publika. A ako već roditelj vodi dijete u Zorin dom i dođe na vrata, i oni su moja publika i treba kazališnih predstava za odrasle. Kad se to dobro zarotira, s programima, terminima, meni je drago da je to brzo pozitivno odjeknulo u gradu. Kad je snijeg i kijamet, pola dvorane je uvijek puno.
Japanski sastav nastupit će u Karlovcu i Zagrebu
RM: Stižu u utorak Japanci, grupa Wasabi, karata već dugo nema.
SŠ: Da, karte su otišle u manje od 24 sata. Zahvaljujem se veleposlanstvu Japana koje je prepoznalo Karlovac. Pazite, internet je danas čudo, imamo nove web stranice, FB iz dana u dan ima sve više lajkova, svi vam ti kulturni atašei prate što se događa u kulturi po Hrvatskoj. Čim osjete da se negdje nešto događa, eto ih, vide gdje ima publike. A i ja imam nekakav minuli rad i poznanstva tamo. Uglavnom, u povodu 20. godišnjice odnosa Japana i Hrvatske, žele pokloniti Hrvatskoj koncert. Došli su i ovdje, vidjeli uvjete, bili zadovoljni. I tako smo došli do sastava Wasabi koji će doći iz Njemačke jer su na europskoj turneji. Stižu 10-og, spavat će u Zagrebu, cijeli dan 11. su tonske probe, a navečer je koncert. Drugi nastup u Hrvatskoj imaju 12. veljače, bit će uživo taj koncert na HRT 3. Ta grupa je jako atraktivna, pozivam sve da pogledaju.
Planiramo konačno klimatizaciju, ali i promjenu krovišta
RM: Znači, ulaže se u program, ali i u opremu. Raspolaže li Zorin dom s kvalitetnom opremom? Hoćete li nabavljati još nove?
SŠ: Oprema je važna, hvala Gradu što ima razumijevanja za naše potrebe. No, zahvaljujući i našem povećanju vlastitih prihoda, krenuli smo s obnovom same tehnike. Došao je novi pult, zvučnici, obnovili smo horizonte, baletni podij je novi, puno detalja. Ali, znam što vas žulja, vidim već… Krećemo, ne brinite ako Bog da i Ministarstvo kulture odobri novac, ove bi godine napokon riješili klimatizaciju. Sljedeći korak za 2015. bi bio kompletno uređenje drvenarije. Fasada je pak duža procedura, trebamo suglasnost konzervatora. No, promjena krovišta mora doći. Krov je rađen od onih salonitnih ploča koje moramo promijeniti. Prijavili smo se Fondu za očuvanje energetske učinkovitosti, a sufinanciraju nas za izradu energetske učinkovitosti same zgrade. Nakon toga imat ćemo točnu sliku što nam je potrebno mijenjati. Vidjet ćemo što se tiče nove fasade, nisam stručan u tome. Znam da je Zorin dom dugo obnavljan. Problem vlage nije riješen od samog starta, nije se obraćala pozornost do sada, treba mijenjati vodovodne cijevi, kanalizaciju, znate nije se ulagalo.
RM: A na primjer da Zorin dom uvede kao riječki HNK na ulazu hostese, adekvatno odjevene, koje vas nasmijane dočekuju, uzimaju kartu… Bi li to bilo malo previše? Uopće, u koji rang kazališta želite dovesti Zorin dom?
SŠ: Aha, da, to je… Želim Zorin dom dovesti u rang čvrstog i dobrog gradskog i regionalnog, odnosno županijskog kazališta. Ni više ni manje. Naš je cilj da se duboko usidrimo u grad, da ideš subotom u Zorin dom, ne gledaš što je na rasporedu, ali ideš, nešto se dešava.Koliko znam, rijetki su petci bili kad bi se subotom događala nekakva predstava. Rekli su na početku – Joj, pa kud subotom, Karlovčani su ili na svadbama, ili krstitkama, ili na selu… Nema u Karlovcu žive duše. Kako nema, rekoh, ako kolone automobila idu subotom iz Karlovca u Zagreb na predstave? Pa je krenulo, od 10 posjetitelja subotom, eto.
Nastavit ćemo s projektom kina u kazalištu
RM: Karlovac nema kina, kakva je budućnost projekta Kino u kazalištu?
SŠ: Projekt nastavljamo. Zahvaljujući gradskom odjelu uspjeli smo nabaviti novi digitalni projektor u suradnji s Kino klubom. Već je montirano, dečki se obučavaju i od 3.3. svaki drugi ponedjeljak do petog mjeseca bit će filmski program. Mi ne želimo postati kino, da netko krivo ne shvati. Nije nam osnovna djelatnost. Ali imamo ponedjeljkom termin za filmsku kulturu, da ustupimo da se ta kultura u Karlovcu održi, da pokušamo vratiti dio kulture odlaska u kino. Dok se, danas sutra, kakav privatnik ne nađe da u sklopu trgovačkog centra otvori kino dvoranu.
RM: Možemo malo o "segmentima" Zorin doma. Kako ih ocjenjujete?
SŠ: Osnovna djelatnost je dramski studio, baletni, Prvo hrvatsko pjevačko društvo Zora i Dječji zbor Zorice. To je temelj koji okuplja više od 400 ljudi. To je mali HNK. Na tom radimo kompletnu produkciju. Jasno mi je, a volio bi i da onaj koji dođe nakon mene, da nikad ne zaboravi da Zorin dom bez Zore, bez dramskog i baletnog studija, pa i breakera, Zorica, nije Zorin dom. Sve drugo može biti nadgradnja. Znam da je bilo nesporazuma jer su neki govorili "šta će nama amateri, lijevo, desno, mi ćemo bit’ profesionalni tetar’. Ma nema to.
Ima manje muških baletana, ali to je slika u cijeloj Hrvatskoj
RM: Spomenuli ste baletni studio. Ima li Karlovac muških baletana?
SŠ: Čekajte, malo smo krenuli mekšom linijom. Martina je napravila, prije nego sam došao, jer je osjetila da fali dečki… Imamo u plesnom i baletnom dijelu dva-tri dečka, no nije dovoljno. Sad smo osnovali break-dance sekciju, pa su tu… Vidite, već su imali zajedničke točke. Treba razbiti kompleks da ako muško pleše je nešto… neću sad spominjat. Problem s muškim plesačima je u svim baletnim studijima i u Hrvatskoj. Osim dva-tri plesača koji plešu vani, mi u Hrvatskoj nemamo plesača. Zadnji je Svebor Svečak, Dinko Bogdanić. A gledajte, u Plesu sa zvijezdama nikom nije čudno da muški plešu, ali dočim su kazališta, su nešto kao "sumnjivi" (smijeh). Bio sam intendant u riječkom HNK, bilo je tu Rumunja, Bjelorusa, Ukrajinaca, sve i jedan su bili oženjeni. Eto, normalni ljudi. Vezivati uz neku djelatnost epitet nečega je glupost.
RM: Ovog ljeta planirate KAKAFE?
SŠ: To je segment programa, to je Karlovački kazališni festival i cijeli taj program koji će biti, koncipiran je na tragu prošlogodišnjeg. Predstave, koncerti, bit će to u sklopu tog Karlovačkog festivala susreta. Sve sudionike tog karlovačkog kulturnog ljeta u koji će biti uključen i rođendan grada i bal, a trajat će od 28.6. do 15.7., dakle, planiramo napraviti bogati kulturni projekt i pozvat ćemo druge kolege da nam to pomognu.
Brenin koncert nije udar na kulturu
RM: Ovih se dana dio javnosti "dignuo" nakon najave da bi u Karlovcu za Dan žena trebala nastupiti Lepa Brena. Smatraju to udarom na karlovačku kulturu i urbani imidž grada, no srećom po njih, koncert je premješten u Krnjak.
SŠ: Ne znam zašto se digla tolika frka. Naime, ako se nešto dobro najavi, pa se otkaže, onda bih ja to mogao smatrati neprofesionalnim. No, kako god, takvi koncerti velikog kalibra moraju se prije najaviti.
RM: Je li takav koncert udar na kulturu grada kao što tvrdi dio javnosti?
SŠ: Pazite, nemojmo brkati kulturu i estradu. Sve sam rekao. Udara na kulturu nema. Estrada i kultura su sasvim dvije različite stvari, kao lijeva i desna ruka. Dvije dijametralno suprotne stvari, ali mogu se nadopunjavati. Pa imali smo slučajeva gdje su estradnjaci nastupali u kazalištu, pa bez obzira na halabuku, nisu nastavili. Dovesti estradnjake u kazalište radi marketinškog trika bi bilo u redu kad bi ta publika koja dođe na taj trik, postala stalna kazališna publika.
RM: Aludirate na Severinine nastupe u Karolini Riječkoj i Gospodi Glembajevima?
SŠ: Apsolutno. Nitko od onih koji su dolazili na Karolinu i Glembajeve nije postao stalna kazališna publika, već se dogodio kontraefekt. Prava kazališna publika prestala je dolaziti u kazalište. Pa tako u jednoj sezoni imate porast od 10 posto u broju posjetitelja, to su ovi koji dolaze na estradu, a onda u sljedećoj sezoni pad od 40 posto stalnih pretplatnika. Onda se postavlja pitanje: Zašto manipulirati estradom u kulturi?