Slaže se u mišljenju kako se u Hrvatskoj rađa premalo djece, a hrvatsko društvo postaje ageing society, odnosno društvo koje stari.
Povezano je to, smatra Bukovec-Osmičević, s mnoštvom čimbenika, a u najvećem broju slučajeva s financijskim mogućnostima obitelji koje imaju ili planiraju imati djecu.
– Apsolutna je istina da je razvijena ekonomija uvjet za rađanje djece. Nepravedno Hrvati, za razliku od Danaca, Francuza, Engleza i ostalih zapadnih naroda, za iste poslove koje obavljaju bivaju daleko manje plaćeni. No, to ne znači da Danci ili Šveđani imaju više djece u prosjeku od Hrvata – kazala je Bukovec-Osmičević.
Naglašava kako su to zemlje u kojima su prepoznali da će izumrijeti ukoliko ne osmisle kvalitetnu demografsku strategiju i stoga poduzeli različite mjere kako bi povećali natalitet: samci plaćaju veće poreze, a parovi s djecom imaju porezne olakšice, servisi za malu djecu su usavršeni, tako da često firme u sklopu svojih zgrada i ureda, imaju jaslice i vrtiće, majkama se omogućuje rad od pola radnog vremena koji nije honoriran “crkavicom” kao što bi to kod nas bilo.
– No, čini mi se da je velečasni Zaplatić pobrkao lončiće u nekoliko segmenata: on tvrdi da je 152 ljudi umrlo, a 53 djece kršteno, no u demografiji te dvije mjere ne predstavljaju nikakav relevantni omjer. Odnosno, gleda se broj rođenih nasuprot broju umrlih jer nije nužno da se sva rođena djeca krste. A osim Katoličke crkve, u Hrvatskoj postoje i druge crkve i druge vjeroispovijesti, kao što postoje i ljudi koji nisu vjernici. Znači li to da velečasni Zaplatić rođenima smatra samo one koji su kršteni? U demografiji to doista nema smisla -naglasila je Bukovec-Osmičević.
Stoga smatra da se ne može stavljati u omjer broj umrlih i krštenih; već treba uspoređivati broj umrlih i rođenih.
– Treba uzeti relevantne podatke te iz njih točno statistički pročitati koliko je ljudi umrlo, a koliko je rođeno. Možda je velečasni Zaplatić računao i na samo one umrle koji su pokopani na vjerski način – zaključila je Natalija Bukovec-Osmičević.