‘Sve smeće Europske unije završava ovdje’

– Usuđujem se reći da svo smeće Europske unije završava u Hrvatskoj. Na našim policama možete naći hranu koju sigurno nećete naći već tu preko brda, u Sloveniji, a da ne govorim negdje dalje u Europskoj uniji. Bila je ona afera s mesom i zaključili smo da i dan-danas jedemo meso mamuta jer je zamrznuto na dovoljnoj temperaturi da može stajati tisućljećima – kaže Tomašić.

Osim kvalitete, čini se da trgovci u Hrvatskoj imaju i neprecizne vage. Sve češće potrošači se uvjeravaju kako ih se vara na proizvodima koje trgovci sami pakiraju.

– Na tome zarađuju velike novce koje ne osjete ni djelatnici na plaćama već vlasnici kojima je to ekstra profit. Dakle, prevareni ste ako ste kupili kilogram jabuka, došli kući, vagnuli, a to je 800 grama, a ne kilogram, tad ste prevareni – poučava Tomašić.

Miješanje raznih sastojaka u proizvode, također je prijevara. Nismo ni svjesni što sve kupujemo, napominje.

– Njima se isplati u mljevenu kavu, koja se doduše deklarira kao mješavina pržene kave, dodavati cikoriju, a ima čak i preprženog krumpira, preprženog mljevenog graha i tako dalje. Ni sami nismo svjesni što se sve troši, prodaje tj. što kupujemo – naglašava.

A da bi se zaštitili od nepoštenih trgovaca i loših proizvoda, potrošači, kaže, moraju biti spremni zajedno djelovati. Svjetli primjer je bojkot kojeg su potrošači proveli u Bilju.

– Uspjeli su potrošači natjerati jednog mesara da smanji cijene mesa. Iako je bio jedini mesar u tom mjestu, pet dana nisu kod njega kupovali meso – navodi Tomašić.

Ipak, sve manja kupovna moć potrošače u Hrvatskoj tjera da ne gledaju kvalitetu već nižu cijenu. No, ni to, smatra Tomašić ne bi trebala biti prepreka potrošačima da se bore za svoja prava.

Također, moraju biti osvješteni i da iste marke proizvoda nisu iste u Hrvatskoj ili nekoj drugoj EU zemlji. Zato, Tomašić također ima primjer.

– Mogu reći primjer slučaja Ariela, s kojim se susreo Savez "Potrošač" (u kojem sam tajnik) prije nekoliko godina. Tada smo izjavili da Ariel nije iste kvalitete u Hrvatskoj kao što je Sloveniji. Firma koja ga proizvodi nas je tužila zbog toga što je naša izjava smanjila prodaju njihovih proizvoda i da nije točna naša tvrdnja. Međutim, na suđenju smo uspjeli platiti eksperte. Uzeli smo Ariel iz Slovenije, Hrvatske i Austrije – sva tri su bila drastično različita – najbolji je bio onaj u Austriji, lošiji u Sloveniji i najlošiji u Hrvatskoj. Iako je Ariel izgubio tužbu ipak je i dalje nesmetano na našem tržištu – kaže Tomašić.

Karlovac je postao jedan veliki shopping centar u kojem naizgled nikad ne nedostaje potrošača. Međutim, Tomašić ukazuje na činjenicu da su potrošačke košarice sve praznije odnosno da građani više ne gledaju na kvalitetu, već samo na cijenu. Upravo zbog toga trgovački ih centri mame brojnim popustima i sniženjima. No, Tomašić kaže kako su ona samo privid.

– Na primjer: danas je u jednoj trgovini nešto jeftinije, ali sve je drugo skuplje, sutra je tako u drugoj trgovini. U biti, vi ste došli po jeftiniji proizvod, ali je ta potrošačka košarica plaćena više. Ako bi se išlo po trgovinama skupljati te jeftinije proizvode, onda vas benzin dođe više od uštede. Jeftinije vuče ljude, iako u principu jeftinije nisu kupili – upozorava.

Iako je put zaštite potrošača dug i trnovit, pomaka ipak ima. Zahvaljujući radu karlovačkih ‘zaštitara’ potrošača u Hrvatskoj je zabranjeno naplaćivanje opomena.

– Izmjena zakona došla je na temelju našeg slučaja s Inkasatorom. Uspjeli smo izboriti da Inkasator mora vratiti unazad godinu dana sva sredstva koja je naplatio za opomene. Taj razlog je Vlada prihvatila i unijela u Zakon izmjenu pa sada vrijedi i za banke. Malo ljudi zna i da karlovački Parking ne smije više naplaćivati obradu računa, koja je bila 30 kuna u odnosu na cijenu dnevne karte, a da na temelju toga su kažnjene i parking tvrtke u Križevcima, Koprivnici i Varaždinu… Savjetovali smo potrošačima u Žakanju da se žale i ne prihvate način zbrinjavanja otpada tamo – kontejner je ostavljen nasred sela, ljudi po tri kilometra nose otpad, a naplaćuje im se po članu domaćinstva… Cijeloj grupi potrošača savjetovali smo kako postupiti, znači ipak smo nešto uspjeli napraviti – kaže Tomašić.

Tu je i primjer Duge Rese, u kojoj Grad vikendašima naplaćuje skuplji odvoz otpada nego domicilnom stanovništvu.

– Sada, kada su potrošači počeli dobivati sporove, sad je Tomašić kriv jer ih je uhvatio u lopovluku. Cijena još uvijek nije izjednačena jer pravosuđe rješava pojedinačne slučajeve. Dva potrošača su dobila spor, međutim, lokalna samouprava se još uvijek pravi… Ukoliko vikendaši nastave tužiti, Grad Duga Resa bi mogao pretrpjeti financijsku štetu, koja možda toliko nije važna, koliko je ovo stvar principa. To je princip koji je zajamčen po Zakonu o obveznim odnosima, a to je da plaćamo samo učinjenu uslugu – pojašnjava.

O pretplati za fiksnu telefoniju kaže kako će ona uskoro nestati jer kao takva u EU ne postoji. Također, napominje i kako u onim lokalnim samoupravama, u kojima nema organiziranih udruženja za zaštitu potrošača, u savjetodavnom tijelu za zaštitu potrošača ne moraju imati predstavnika potrošača. U prijevodu, tamo gdje se potrošači sami ne aktiviraju, nitko ih niti neće zastupati u vlasti.

– Nikada ne treba zaboraviti da mali ljudi mogu mijenjati svijet. Nemojmo očekivati da će nam ga promijeniti vladajući, njima je dobro tamo gdje su. A mi smo ovdje da ih prisilimo da rade u našu korist jer smo ih mi tamo poslali – zaključio je Tomašić.

Novim Zakonom o zaštiti prava potrošača također nije zadovoljan jer je, tvrdi, lošiji od onih prijašnjih. Posebno je nezadovoljan činjenicom da su prava potrošača potpala pod Ministarstvo gospodarstva za koje kaže da je "zapravo lobi za trgovce", a da nije osnovana nezavisna agencija za zaštitu potrošača koja je dio Nacionalnog programa kojeg je donio Sabor.