"Sirena je toga dana, u subotu popodne, svirala uzbunu kao da je ratno stanje. Tada je javljeno da je puknuo nasip u Rajevu selu i Račinovcima. Razmišljali smo šta ćemo napraviti i kako. Mislili smo i znali smo da će poplaviti, ali možda do koljena, jer to nije prvi puta da je naše područje poplavljeno. Podizali smo stvari na stolove, a muž je isključio struju u kući. Misliš, bit će nešto, ali neće biti previše. Nismo očekivali takvu katastrofu. Međutim, kada je voda već došla u ulicu, otišli smo na balkon i doslovce gledali kako se potapamo", prisjeća se gospođa Irena.
U kući su ona i muž ostali do večeri. No, kada je voda došla gotovo do kata na kojem su bili, odlučili su napustiti svoj dom i otići sa spasiocima. Sve što su uspjeli uzeti iz kuće su osobni dokumenti.
Preko balkona uskočili u čamac
"Potrpali smo ono što nam je palo napamet. U onoj gužvi ne možeš se ni sjetiti gdje ti se što nalazi. Uzeli smo dokumente i preko balkona doslovno uskočili u čamac, jer je voda bila toliko visoka", kaže Irena.
Gospođa Irena otišla je u rodni Generalski Stol, a potom kod kćeri u Zadar, gdje je i danas. Njezin suprug ostao je u Gunji. Svakodnevno komuniciraju te ona preko njegovih informacija prati stanje na tom području.
"Svi su tamo u iščekivanju smirivanja situacije. Svi čekaju da se voda povuče pa da mogu obići svoje kuće. U Gunji je još uvijek najgore. Pomoći redovito stižu sa svih strana, svi su na terenu. Ipak, do svojih kuća ne možemo još. suprug je išao sa čamcem, ali se ne možemo približiti da vidimo kakva je stvarno situacija. Sve nam je ostalo potopljeno", priča Irena.
Gospođa Irena kaže da ne zna kada će se moći vratiti u Gunju, no učinit će to čim se voda povuče te im dozvole da obiđu svoje kuće. U međuvremenu, otići će kod prijatelja i rodbine negdje u blizini, jer, kako sama kaže, drugačije je kada si bliže svome domu.
Unatoč nesreći koja je nju i njezinu obitelj, kao i mnoge ovih dana snašla, gospođa Irena vrlo je optimistična i pozitivnog razmišljanja. Sretna je, kaže, jer, moglo je biti i gore.
"Ne vrijedi biti pesimista. Samo može biti gore. Živa nam je glava. Sve se drugo može obnoviti, ali život ne, a to je najvažnije", s osmijehom je zaključila.