Zvali su ga “čudo od djeteta”, a on je skromni i plahi virtuoz na harmonici: Htio bih biti profesor

Prvi put o njemu smo pisali prije 7 godina. Bio je tad čudo od djeteta, harmonika je bila veća od njega, a nisu mu bili strani ni televizijski nastupi

Maleni virtuoz na harmonici s klupicom danas je pravi ozbiljan glazbenik koji se vidi na Glazbenoj akademiji.

Stjepan Magdić (15), iz Barilovića, učenik je 1. razreda Umjetničke gimnazije srednje glazbene škole u Karlovcu. Iza njega su brojna natjecanja, prestižne nagrade i svjetla budućnost koju mu je omogućila neraskidiva ljubav prema harmonici.

Više o svom životu danas, interesima i planovima, ispričao je Stjepan za Radio Mrežnicu.

Nikada nisam želio ništa drugo osim harmonike

– Sve na harmonici mi se sviđa. Njen zvuk me jako privlači, sviđaju mi se crno bijele tipke, način na koji se ona svira i basovi, govori Stjepan.

Iako zna svirati klavir, ništa se ne može mjeriti s ljubavlju prema harmonici.

U školi, pod mentorstvom prof. savjetnika Tomislava Krvarića, cijelo prijepodne posvećuje glazbi. No, ono najvažnije odvija se u njegovom domu.

Trud i pažnja koju posveti harmonici dva sata dnevno svog slobodnog vremena pružaju mu osjećaj sreće, zadovoljstva, ali to je i ključan trenutak kada svoje sviranje dovodi na višu razinu.

A pod višom razinom mislimo na osvojenu nagradu “Oskar znanja”.

Naime, Stjepan je ovoga tjedna sudjelovao na državnom natjecanju iz harmonike u Zagrebu gdje je osvojio 1.mjesto i bio je također prvoplasirani od svih prvih mjesta.

Sav Stjepanov trud i rad očito se isplatio, te je sada ponosni osvajač “Oskara znanja” – najveće i najznačajnije nagrade u obrazovanju.

Njegovi najveći uzori u glazbi su ruski i ukrajinski harmonikaši.

Uz harmoniku volim i Dinamo, a jednoga dana volio bih biti profesor

Iako ima jako puno obaveza, a malo slobodnog vremena, Stjepan ga ipak zna iskoristiti onako kako njemu najviše odgovara.

– U slobodno vrijeme najviše volim nogomet. Pratim taj sport i navijam za Dinamo, govori uz smješak.

Također otkriva kako voli igrati šah i družiti se s prijateljima.

– Priznajem, preko tjedna baš i nemam vremena, ali vikendom kada mi je raspored malo lakši, onda uvijek nađem vremena za prijatelje.

A velike planove ima i za budućnost. Nakon završene srednje glazbene škole, Stjepanova najveća želja je upisati Glazbenu akademiju u Puli.

Ako sve bude po planu, njegov sljedeći korak je postati profesorom harmonike, baš poput njegovog mentora.

Glazba je umjetnost u vremenu

Sve prestižne nagrade i osvojna natjecanja nisu priznanje samo Stjepanu, već i njegovom mentoru, profesoru savjetniku Tomislavu Krvariću.

Tomislav Krvarić, profesor savjetnik u Glazbenoj školi Karlovac, svoju karijeru profesora gradio je “školskim putem”

– Pohađao sam osnovnu i srednju Glazbenu školu, a nakon toga i Glazbenu akademiju. Slično kao i Stjepan, od najranijih dana me je privukao njezin zvuk. Od tada imam jaku potrebu i želju svirati harmoniku, a kroz obrazovanje su mi se otvorili novi vidici i prema poučavanju.

Sebe kao profesora ne bi opisao kao strogog, već kao zahtjevnog, ali ništa što njegovi učenici ne bi mogli ispuniti.

A za svog najboljeg učenika, profesor ima samo riječi hvale:

– Stjepan je jako koncentriran, jako pažljiv, vrlo je bistar i inteligentan. Također je i vrlo marljiv. Sami talent nije dovoljan. Veliku ulogu igra rad, posebice rad kod kuće.

Uz profesorsku karijeru, u slobodno vrijeme vodi i umjetnički sastav pod nazivom “Academico” s kojim svira klasičnu glazbu, ali i onu popularnu.

L. Grčić