Mihaela je maturantica karlovačke Gimnazije. U kolumni “Na putu do zvijezda” piše o svijetu izokrenutih vrijednosti

Kako razmišljaju i pišu mladi ljudi, odlučili smo vam približiti kroz objavljivanje nekoliko kolumni, točnije tri kolumne iz pera učenika karlovačke Gimnazije.

Naime, početkom školske godine, naš je Damir Valent održao “sat na otvorenom” karlovačkim gimnazijalcima na temu pisanja bloga. Ako ih itko tome može poučiti, onda je to baš on jer je svoje dosadašnje blogove objavio u tri knjige, a prije nekoliko dana izašla je i četvrta.

Ukratko, radovi gimnazijalaca nastali u sklopu redovne nastave Hrvatskoga jezika (poučavanje tekstnih vrsta i medijske pismenosti) i  kod profesorica Tanje Brozović Novosel i Maje Sokač, a upravo zahvaljujući profesorici Sokač i njenoj angažiranosti, stigli su na naš radio, a onda i pred vaše čitateljske oči.

Danas objavljujemo prvu kolumnu, uradak učenice Mihaele Tek, polaznice 4. c razreda općeg smjera.

Odvojite par minuta za čitanje ove kolumne i podržite mlade i pametne ljude oko nas.

Zapravo,  možda su to i budući pisci, kolumnisti ili novinari.

Stoga, bravo za Mihaelu i profesorice i čekamo još dobrih uradaka.

Na putu do zvijezda

Dragi čitatelji, ispričat ću vam sinoćnji san. Naime, sanjala sam da sam iznenada postala viralna na TikToku. Milijuni pregleda stizali su, a s njima se punio i moj bankovni račun. Nedugo zatim kupila sam kućerinu od minimalno milijun dolara gdje sam se uselila s još petero prijatelja. Uspjela sam. Poprilično idilično, poprilično nerealno. A onda sam se probudila i spremila za online nastavu. No, ovaj me san potaknuo na razmišljanje. Zašto se truditi, buditi za školu, učiti, ako mi uspjeh može biti nadomak ruke? Doslovno udaljen nekoliko klikova.

Neke nove vrijednosti
Upravo ovdje leži caka izokrenutih vrijednosti. Više se put k uspjehu ne gradi požrtvovnošću, upornošću, samodisciplinom i trudom, već dobrim fizičkim izgledom, koliko toliko dobrim stilom odijevanja i platformom po izboru. Najočitiji je primjer obitelj Kardashian. Svaka čast mami Kris koja je od svojih, budimo iskreni, prosječnih kćeri bez ijednog talenta napravila milijarderke. Iskreno, to me sve ljuti. Ako tamo neka Charlie Delimano (op. a.) može s petnaest godina biti glavni izvor zarade svojoj obitelji tako što zamrda kukovima dva, tri puta u petnaestosekundnim videima, i to je društveno prihvatljivo, zašto to onda ne bismo svi radili?!

Komu se divimo?

Ako zaustavite na ulici osobu mlađu od 25 godina i zamolite je da nabroji tri osobe koje smatra uspješnima, mogu se kladiti u sto kuna da će barem jedna, ako ne i dvije nabrojane osobe, biti ikone pop-kulture. Dakle, ako za tebe nisu čuli na internetu, nisi uspio. Ne postojiš. Još bolje, kladim se u dvjesto kuna da će jedna od triju spomenutih osoba biti Kylie Jenner – još jedna članica Kardashian klana. Ona se za svoj uspjeh, etiketu najmlađe milijarderke ikad, može zahvaliti upravo showbiz industriji, koja nema nikakve izravne veze s njezinim brendom kozmetike preko kojeg je, svjedočili smo, zaradila milijune. Njezin put do zvijezda zasigurno je bio popločen novčanicama. ABBA je o tome pjevala: „Money, money you’re so funny in a rich man’s world“. Da se razumijemo, nemam ništa protiv tih ljudi, samo su mi tragikomične vrijednosti koje promiču – privlačan fizički izgled, laka zarada i još lakši uspjeh. S druge strane, malo tko zna za Alberta Gajšaka, Taranu Burke ili Jacindu Ardern, poštene i marljive ljude koji svojim radom promiču pozitivne vrijednosti i koji su do položaja došli redom, radom i disciplinom, poput svih poštenih ljudi, ali zato svi znaju za barem jednu plastičarku s tatinim novcem koja je odjednom došla na ideju osnivanja vlastitoga brenda. Ne dajte se zavarati, iza takvih stoji ekipa velikih i sposobnih poslovnih umova koji vode cijelu operaciju. Plastičarke samo ubiru novčane plodove.

A što piše Balzac?

Osim o ovim dvjema vrstama ljudi o kojima sam se raspalila, prije nego što završim, osjećam se dužnom progovoriti i o surovosti puta do zvijezda. Bum mito! Bum korupcija! Bum ljubomora i iskorištavanje! Još gore, to nije ništa novo. Jednom sam u djelu “Otac Goriot” (koje datira još iz 19. stoljeća) pročitala nešto što mi je bio svojevrsni wake up call. Glasi ovako: „Ne prihvaćajte ni muškarce ni žene drukčije nego kao poštanske konje koje ćete ostaviti da crknu na sljedećoj postaji, i tako ćete stići do vrhunca svojih želja.“ Ovo nas zapravo upozorava na zlonamjerne ljude na koje ćemo naići tijekom života, a koje vodi ova misao. Samo, molim vas, nemojte biti taj jadni poštanski konj.

Jedna pametna za kraj…

Kako bih na kraju zaključila jednom pametnom, put k uspjehu usporedit ću sa stepenicama Taj Mahala – velike su i široke, ali zato jako strme. Značenje otvoreno za samostalnu interpretaciju do iduće prilike.

Mihaela Tek (4. c)
Gimnazija Karlovac (opći smjer)