“Neću popustiti mamama, nema osnova”

Ivan Baršić zna pregovarati, razgovarati, a ostane i hladnih živaca u trenucima kad mnogi ne bi. Dugorešani ga jako dobro znaju, svih ovih godina "prohodao" je grad u bandićevskom stilu, vozi svoj automobil i ne koristi službeni, a kad nekog uzima za suradnika, govori nam, uvijek vodi brigu "kakav mu je bio deda i otac". Većina u vijeću "jede" mu iz ruke  iako takva situacija nije bila nakon zadnjih izbora, što je još jedna potvrda njegove političke umješnosti. Doduše, u zadnjih mjesec dana naišao je na tvrd orah – mame iz Inicijative, koje traže vraćanje cijene vrtića na staro, a u toj peticiji skupile su i više od 2 tisuće potpisa. Na okrugli stol o vrtiću ovog četvrtka će ići, a priprema se do zadnjeg detalja. O svemu, pa i nekim naoko, običnim temama, razgovarali smo otvoreno.

RM: Hoćete li popustiti mamama i vratiti cijene vrtića na staro?

IB: Nema osnove, ne. Branim taj stav jer još uvijek dajemo više nego što je zakonska obaveza. Treba se shvatiti da imamo i školsku djecu, srednje škole, penzionere, invalide, asistente… sve je to iz jedne hrpe novaca. Moj princip je da onaj tko nema, prijavi se na socijalni program i tada dobiva. Protiv sam toga da se nešto politički dijeli ili odrađuje.

RM: Odluka o većim cijenama je još iz srpnja. Kad smo mi objavili vijest, nitko nije reagirao dok nisu stigli najesen računi. Onda bura, pa vaša izjava o "tajnicama"… Možete li se naći s mamama na istoj valnoj dužini?

IB: Ja sam i ovdje (ured gradonačelnika)  razgovarao sa njima. Mislim da smo kao Grad socijalno osjetljivi – prvo dijete 750 kn, drugo 600, treće besplatno… No, treba biti socijalno osjetljiv i prema tetama koje rade u vrtiću. Evo, sad idu plaće "dolje" svima, osim njima. Grad kompletno, Knjižnica, Pučko, svi idu dolje s plaćama, a tetama ne. Dodatno, ukidamo božićnice, uskrsnice, cipelarine.. ničeg više neće biti, štedi se na svakom dijelu. Ali, znate, ne možemo samo jednoj skupini ljudi dati sve novce. I u ovom prijedlogu proračuna ide 600 tisuća kuna ponovno za vrtić.

RM: Idete na okrugli stol o cijenama vrtića i zahtjevima iz peticije?

IB: Naravno. Zašto ne bih išao? Čuo sam da kombiniraju da ne bih išao.. Pa ne idem na streljanu, nego na razgovor. (smijeh) Branit ću svoj dio, pripremamo se.

RM: Mame su skupile nešto više od 2 tisuće potpisa. Je li vam neugodno zbog toga? Mislite da su to potpisi protiv vas?

IB: Ma nije. Znate zašto?Zato jer su išli s podacima i pitanjima koji nisu istiniti. Da se išlo s istinitim pitanjima, zapitao bih se i sam nad tim. Nego se išlo s pitanjima u stilu jeste li za jeftiniji vrtić, jeste li za uređena igrališta.. Pa tko ne bi to potpisao za jeftiniji vrtić?! Svi ćemo potpisati i za jeftiniju struju i telefon. No, trebamo shvatiti da smo promijenili društveno uređenje, da privreda i biznis više ne mogu "vući", ne možemo vi i ja sad to.. Dobro, ja više nemam ništa, to je sve sad od supruge, moramo sam to radi hrvatskih zakona, ali shvaćate, sva ta nadogradnja se više ne može nadograđivati..

RM: Ako je od supruge je i vaše… barem pola?

IB: He. Ma gledajte, i mala škola je besplatna. Znate da ju plaća Grad, država se odrekla. Mi sve više obaveza imamo i sve manje novaca dobivamo, no Grad mora funkconirati u svakom segmentu, od školstva do kulture i komunalnog dijela. Na kraju ipak odlučuje Gradsko vijeće. Ako oni predlože u vezi vrtića tako nešto, onda ćemo skinuti, ali iz ove kvote školstva i predškole. Skinut ćemo nekome, da. Prelijevanja nema. Nekome uzeti treba. Sve je "našpanano" u lipu.

RM: Kažu neki da smanjite sebi i dogradonačelnicima plaće pa će biti za vrtić. Je li to moguće. Bi li tada vrtić bio jeftiniji?

IB: Sigurno ne bi. Plaće u gradskoj upravi su definirane zakonom, koliko može imati gradonačelnik i dogradonačelnici. Dalje, osobna je stvar dogradonačelnika hoće li biti volonter ili profesionalac. Ja o tome ne odlučujem, već svaki dogradonačelnik. Cijelo vrijeme se provlači teza da dogradonačelnici nemaju neku funkciju. Imaju i to tešku. Rade. Netko je možda više medijski eksponiran, netko kancelarijski.

RM: Ovaj medijski npr. dogradonačelnik Vilović, a kancelarijski dogradonačelnik Boljar?

IB: Ma, gledajte, Toma Boljar je vezan za projekte direktno. Radi na dva računala, a može se pogledati koliko se tih projekata vezanih za EU "rola" i koji idu. A što se tiče plaća zaposlenika i pročelnika, sve je regulirano kolektivnim ugovorom. Kršiš ga, izgubiš sud, dođe na naplatu… Lako je kopkati taj dio, ali je odgovornost na gradonačelniku.

RM: Možda će vam kritičari reći da smanjite za reprezentaciju? Pika vas se i s tim.

IB: To nije reprezentacija gradonačelnika. Može se iščitati u proračunu. Tu je i vijeće, sva događanja, od kulturnih do Dana grada. Prije smo na obilježavanje Dana grada trošili 300 tisuća, sad smo došli na 48-50 tisuća. Ako stvarno za Dan grada Duge Rese i to treba uništiti, onda je to poruka koja se šalje da sve ono što je stvoreno, što su ljudi dali svoj život, treba uništiti? Ja sam za to da se obilježava kulturno i skromno. Imamo svečanu sjednicu, poslije toga nešto za pojest što je hrvatska tradicija i razilazimo se. Imamo memorijalne turnire, evo sad je i Druga gardijska brigada uključena u proslavu, pa je i inicijativa da most prema Đačkom domu dobije taj naziv Druge gardijske brigade.

RM: Vi ste stalno "na cesti", među ljudima. Vidite li siromaštvo u Dugoj Resi? Mislite li da u Dugoj Resi ima gladnih?

IB: To su teške teme. Teško je ući u suštinu familije. U principu, osobe koje su zdrave – sramota je reći da su gladne. Tu nema diskusije. Mi smo na vijeću donijeli odluku da odvojimo za prehranu djece u školama iz obitelji slabijeg imovnog stanja. Samo šestorica su zadovoljili kriterije za pomoć iz proračuna. Mene smeta i tih šest, da se razumijemo, ali kad pratim po stranicama gdje se i o tome govori loše, to mi smeta. Postoje socijalni cenzusi koje se treba zadovoljiti. Proračun nije kasica prasica da se iz njega dijele novci kako nekome pada na pamet. Mene osobno zabrinjava sljedeće: gledajte, ja živim na selu, bavim se poljoprivredom, imamo vrt, voćnjak, vinograd, sijemo pšenicu, a takvih je Dugorešana više od 90 posto. Malo je proletera  Svatko može sebi priskrbiti nešto, ali treba raditi. Ima familija koje stalno čekaju da im društvo nešto da. A neće, jer to tako ne ide. Neće ni školovati, ni odgajati, ni hraniti.

RM: Sad kad spominjene odgoj, zanima me kako gledate na društvo danas. Obitelji, djecu.. nekako se sve to promijenilo. Nikad vas ovih godina nisam o tome ništa pitala.

IB: Da, niste. Znate ja sam u prvi razred krenuo 1962. godine, bilo nas je 32 u razredu u Belavićima. Bili smo sasvim drugačiji. Bilo je ekscesa, ali, što je rekao naš bivši dogradonačelnik Bišćan: "Školski statut je fantastičan, ali u statutu nema šibe". Nemojte krivo shvatiti… Ovo sad što se događa s djecom, kad ja čujem od predstavnika u upravnim vijećima škola što se događa, nije dobro. Učitelji, profesori, djeca koja žele nešto učiti izložena su takvima koji stvaraju cirkuse. Krenulo je po krivu. Dođe se na roditeljski sastanak pa su roditelji ponosni kako su im djeca "živahna", a zapravo remete red i rad u razredu i disciplinu u razredu. To nije dobro. To treba mijenjati.

RM: Što vam najviše smeta u Dugoj Resi?

IB: Kad čovjek ima svoju imovinu, a u Dugoj Resi je 4400 domaćinsatva, a nitko se ne bi sjetio urediti fasadu, posaditi cvijeće, popraviti nešto da ljepše izgleda. Ima pojedinaca koji to rade, ali to bi trebalo uvesti kao obavezu. Sad dolazi zimska služba, svaki će vlasnik morati počistiti nogostup ispred svog ulaza. I onda to neki neće raditi, pa će se opet zvati radio i govoriti "Ne možemo van iz stana, kuće". Uostalom, to se vidjelo sad i u poplavama, gdje se vrlo mali broj ljudi odazvao. Nema više solidarnosti.

RM: Kad je po vama krenulo po krivu u državi? Da se događaju takve stvari da netko ne želi ni počistiti svoje, nego čeka da mu netko odradi.

IB: Gledajte, mi smo razvijali sustav da ne treba raditi. Da se može živjeti od usluge i da smo bogata zemlja pa ćemo ne znam od koga dobivati novce. Sad se vidi dokle smo stigli. Ne znam kako će država iz toga izaći. Na svakome je pojedincu, đaku, profesoru, nama koji radimo, na svima je da počnemo raditi. Vani se radi. Mi smo izgubili smisao rada, ne želimo raditi, samo filozofiramo. Druga strašna stvar je da donosimo zakone koje automatski izvrdavamo.

RM: U Dugoj Resi velik je dug građana prema gradskim firmama. Uskoro počinjete s prisilnom naplatom?

IB: Da, to je strašno. 6 milijuna kuna! Da naše tvrtke imaju te novce, nikakvih problema ne bi bilo. Ići će to preko odvjetnika. Mi zasad molimo ljude da dođu i plate. Znate, to su ljudi koji ne žele platiti, njih 90 posto, a 10 posto je onih koji nemaju. Jedan ulaz, 16 stanara, njih većina plaća, a jedan ne i ne misli. On plati sebi gorivo, mobitel, struju, ali prema gradskim firmama ne plaća. Bezobrazno i nepošteno.

RM: Čulo se da su čak i neki gradski vijećnici dužnici gradskim firmama?

IB: Da. Nije tajna da smo sad dali i da se kompletno vidi da li oni koji primaju plaće iz gradskog proračuna, plaćaju obaveze prema tim firmama.

RM: Reći će da nemaju novaca za platiti obveze prema Gradu, da nema posla…

IB: Znate, samo kukaju, a nikad više neće biti jedne Pamučne. Ljudi trebaju shvatiti da je bio jedan sustav, a sad drugi. Grad danas stvara preduvjete. Pamučna je nekad imala 4 tisuće ljudi, pa se ispostavilo da to može radititi i njih 850. A sad se sve brzo mijenja, pa već tjedno imate i promjene vlasnika u toj firmi. Otvorite registar u sudu.

RM: Je li vam sad žao što ste toj firmi dali nagradu Grada za gospodarstvo pred 3 godine?

IB: Ne. To je tada bio poticaj za investitora koji dođe u dobroj namjeri. Svakome tko dođe i zaposli ljude ćemo dati nagradu. Jer radno mjesto danas košta.

RM: Mnogi danas u D.Resi traže posao. Gnjave li vas puno da ih zaposlite?

IB: Ma ne. Dok sam radio u privredi, sigurno je zaposleno 500 ljudi jer mi je to bilo radno mjesto. Problemi su danas drugačiji: kako pomoći gospodarstveniku koji želi preuzeti rizik poslovanja, da zaposli ljude. Činjenica je da ne mogu svi biti gazde. To je teško i nezahvalno, pogotovo ako si Hrvat. Ako si stranac, onda si strani investitor, a ako si Hrvat, onda si tajkun ako nešto napraviš. Takvo je mnijenje kod nas stvoreno: – Ah, šta, lako to, pokrao je… A to obično nema veze s istinom. Gospodarstveniku danas treba pomoć

RM: Malo tko tako priča. Svi uglavnom pričaju o radnicima, kako su jadni, treba im pomoći, biti socijalno osjetljiv…Vi ste okrenuli pilu.

IB: Ma bez gospodarstva neću ni spominjati socijalnu dimenziju. Mi sad govorimo o socijali i zato nema gospodarstva i tu smo gdje jesmo. To je problem. Nema više novaca tu socijalu pratiti. I sad smo se uhvatili za ruke u krug, došli do neimaštine, više nitko za ništa nema. A živimo više nego što možemo i privređujemo. A ima i jako puno sive ekonomije, rada na crno još uvijek. Obrtnici kukaju i plaćaju daždbine, a ovi na "crnjaka" rade sve. Neki su uvijek na golu oko inspekcija, a neki mogu raditi što žele.

RM: Kad ste bili u privredi, kako ste ocjenjivali ljude, birali radnike? I kako ih sad birate?

IB: Prvo, ja sam uvijek htio pogledati što mu je i kakav bio deda. Genetika, kakav mu je otac i deda…ne pada iverje daleko od stabla…(smije se) Tu sam dosta vodio brigu. Nikad u vjerskom ili nacionalnom smislu. A kad sam primao ljude, išlo se na probni rad. Ako se šverca u privredi na poslu, vrlo brzo se to otkrije i može dobiti otkaz. U ovoj "nadogradnji", dakle državnom, to je vrlo teško. Čovjek kad dolazi na posao, bilo kod privatnika ili ne, treba ići s misli hoće li on danas napraviti posao da mu šef bude zadovoljan. Je li zadovoljio poslodavca je bitno, a ne sjediti 8 sati da vrijeme prođe i nitko mu ništa ne može. Inače, volim da je radnik vjeran firmi, da je vrijedan i kvalitetan.

RM: Pita li vas danas supruga koja vodi firmu za neki savjet u tom kadrovskom smislu?

IB: Ima svega, čovjek dođe ujutro na posao, nije nekad zadovoljan, kažem inače: Ako vidiš da mu ne ide, pusti ga taj dan. Odradit će.

RM: Niste nagli?

IB: Ne.

RM: Takvi ste po karakteru ili ste naučili s godinama?

IB: Naučio sam i s godinama. U ovih 8 godina u Gradskoj upravi samo sam jedanput lupio šakom o stol i izgubio živce. Ali sam se za tri minute ispričao. Iznerviralo me to što stvari koje je trebalo odraditi nisu bile gotove, a onda se počelo filozofirati i tražiti izgovor zašto se to nije napravilo. Toga nema. Dobiješ zadatak – izvrši ga. Čovjek pukne nekad. Inače sam hladnokrvan. Uvijek sam bio stabilan, čak i u ratnim operacijama.

RM: Kažu da vam je to odlična karakteristika, ne može vas se poljuljati?

IB: Da, to je. A druga stvar je što ne živim od toga (politike) pa me se ne može ucjenjivati i zafrkavati.

RM: A što će vam onda uopće politika tu? Zašto ste ušli u to?

IB: A… ovo je sad treći mandat. Praktički, svi znaju da sam u to išao iz inata. Stranka je donijela odluku za moju kandidaturu. Nije to bio inat prema protukandidakinji, svatko se može kandidirati. Tko je bolji, pobjedi, stisnemo si ruku i ajde dalje. Mene smeta kad se netko politički mrzi. To je katastrofa. Ovo je moj zadnji mandat, ako ga izguram do kraja…

RM: Najbolje da ne bi, pa većina u Vijeću vam jede iz ruke.

IB: Ha, da. U vijeću smo prolazili različite faze. Treba reći da su se u D.Resi sve bitne odluke donosile jednoglasno. Prepiralo se, nadmudrivalo, ali kad je bitno- jednoglasno.

RM: Koga od gradskih vijećnika najviše cijenite?

IB: Svi su dobri u svom segmentu, cijenim sve jednako. Ima vijećnika koji se fantastično dobro pripreme, dođu na Vijeće i pročitali su materijale. Ne dođu s papirićem kojeg je drugi napisao i onda ga povede jedna rasprava, pa malo doda. (smijeh) Cijenim pripremu, a oduševljen sam kad netko pronađe tipfeler u materijalima.

RM: Rekoh da vam jedu iz ruke u Vijeću. Zapravo ste uspješan u politici, nema se što reći.

IB: To je točno, da. Moć pregovaranja i hladnokrvnost su dobri. Neovisnost o bilo čemu je fantastična. Na bazi toga odradiš posao, napraviš nešto što je dobro za narod. Istina, ovih godina nismo postavljali pločice po Dugoj Resi, nismo centar uređivali, evo tek smo sad se upisali kao vlasnici neke zemlje. Ljude muči livada ispred općine koja je još na familiju Rački i koju mi tražimo.

RM: Duga Resa izgleda poprilično ruševno, od Marcele nadalje, Kasar… Sad je Grad kupio Društveni dom.. što ćete s tim?

IB: Je, malo je depresivno. Za Društveni dom planiramo Stolnoteniski centar, a koliko čujem ima i zainteresiranih stranih investitora. Vidjet ćemo. U Kasaru smo 2 zgrade uredili i jedva se izvukli van iz problema. Cijeli Kasar i Inzl su vlasništvo države. Mi više ni crijep, ni staklo ni fasadu ne smijemo uređivati. Marcela čeka te dozvole, stid me da smo predzadnji u Hrvatskoj. Čekamo papirologiju 2 godine… Društveni dom smo kupili, bit će Stolnoteniski centar, ali sad najprije s proljeća će se trebati zamijeniti crijep… Čujem da ima stranih investitora, vidjet ćemo.

RM: Još ništa niti od tržnice, crkve, niti trgovačkog centra na THM?

IB: Za tržnicu smo platili vodni doprinost, sada treba za struju, pa će papirologija biti završena. I župa je ušla u projekt nove crkve. Nema smisla graditi tržnicu na ledini, to sve mora biti  zajedno. Na investitoru je da pokrene taj dio.

RM: Kažete da dogradonačelnik Boljar "vrti" projekte iz EU fondova. Baš se ne vide.

IB: Točno, ne vidi se. Ali evo ovo su projekti koji su aplicirani i prošli su. (pokazuje papir s navedenim projektima). Druga borba su novci. No, bojim se da lokalna samouprava neće imati novaca za svoj dio u tom projektu.

RM: Član ste HSS-a, no nije vam stran antifašizam.

IB: Mi smo oduvijek bili narodna stranka, od svih strana smo dobivali po "kanti". Ponosan sam što sam tu, bio mi je tu i deda i otac. Ali ja govorim i o antifašizmu jer to stoji i u našem Ustavu. Hrvatska je nastala na antifašizmu i tog se ne sramim reći. Spomenik antifašizmu u D.Resi je vidite, u groznom stanju, on je zaštićen, a kad budemo uređivali Park, uredit će se i on u sklopu tog projekta. Ići će rušenje do temelja i gradnja novog, on je truo. Ali će se obnoviti.

RM: Tko će biti novi hrvatski predsjednik što mislite?

IB: Bit će drugog kruga, Kolinda i Josipović. Ankete daju prednost Josipoviću, mislim da će biti tijesno.

RM: A tko će biti novi dugoreški gradonačelnik kad vama završi mandat? Vidite li nasljednika?

IB: Treba naći adekvatnu osobu koja će moći voditi grad. Vidim jednu žensku osobu koja bi to mogla odrađivati, ali i jednu mušku. No, vidjet će se žele li to ti ljudi prihvatiti. Neću o imenima.

RM: Stalno se priča da je vaš nasljednik mladi Zoran Vilović.

IB:  Ma ne, nije….

RM: Mlad, zgodan, govori jezike, promovira se…

IB: To je točno. Rekao sam mu "Zorane, kad vidiš kamere i mikrofone si prvi, a ja sam zadnji". Ne treba za time trčati, rekao sam mu. Trebaš se eksponirati tako da dođeš sad, evo, na okrugli stol pa da te mame išamaraju i s njima se bori. Kad je rovovska bitka, svi oni nestaju, to ostane meni.

RM: Pa jeste zadovoljni sa zamjenicima onda?

IB: Jesam. Nisu istih karakteristika, kao što nam nisu ni prsti. Zoran je drž-ne daj, hiperaktivan,a ne možeš nekom ni naređivati tko nije pod tvojom odgovornošću. Ne smije se uvrijediti… Druga grupa je ta Boljarova, koji rade projekte, intenzivno.

RM: Direktore Cara i Kovačića u gradskim firmama niste birali na natječaju. Mnogi vam to spočitavaju.

IB: Nisam to požalio.Firmu moraju voditi kao menadžeri. Rekao sam im da ne gledaju u gradski proračun. No, kad se traži direktor u nekoj firmi, uvijek sam za to da se uzme iz te firme, a ne iz škrnicla, da bude netko tko zna posao ako je kvalitetna osoba. Moramo sad i razmišljati o nasljednicima, g. Car je 1954. godište…

RM: Ima li gradski proračun novaca? Kuburite li?

IB: Sve plaćamo uredno i korektno. Može se dogoditi jedan mjesec ispod crte, a drugi se poravnaš. Znate, i u gradskim firmama svatko treba misliti o svom dijelu posla, rekao sam da proračun nije kasica prasica. Evo mi smo i prije Karlovca uveli plaćanje sahrane unaprijed, prvi smo digli cijenu vrtića, poštujemo zakon koji je to jasno odredio.. vidite, hrabriji smo, idemo naprijed.

RM: Ona teza s početka razgovora o nepopuštanju zahtjevima mama i dalje ostaje, sad na kraju?

IB: A da. Može Vijeće reći da se neće na primjer raditi javna rasvjeta po Dugoj Resi pa ćemo naći novce. Ja ne vidim mogućnosti da se pronađe rupa za to što se traži. Možemo reći da ćemo pogasiti javnu rasvjetu po noći, pa eto, taj dio možemo onda. Bit ćemo u mraku.  Argumenti su na našoj strani, ja sam spreman sve to objasniti. Znate, ja sam se kao gradonačelnik pobunio i protiv toga da roditelji djeci u vrtić donose maramice i higijenske potrepštine i nisam naišao na razumijevanje nego mi je rečeno da je to svugdje tako, pa i po školama. Rekli su mi da cijela Hrvatska tako radi.

RM: Jako ste se uzrujali oko peticije u dijelu koji spominje asistente za djecu.

IB: Joj, je, to me jako uzrujalo jer nije istina. To me osobno pogodilo. Nikad priču nismo radili na djeci s posebnim potrebama. Mi smo to i prije plaćali, sada pokrivamo također. To je pucanj u prazno i što se tiče školske i vrtićke djece. Ne znam zašto to rade jer toj djeci pokušavamo sve dati. Sufinancira i županija i država i grad.

RM: Nedavno su vas kazneno prijavili da ste oštetili Grad za 31 tisuću kuna vezano uz prostor iznad FINA-e. U kojoj je to fazi, je li potvrđena optužnica?

IB: Je, je. Neka procedura ide. Ona Bandićeva znate, neka insitucije rade svoj posao. Znate, nikad do sad nisam imao kaznenu odgovornost, na žalost, to ti ostaje u evidenciji.

RM: Obrađuju li vas još po kojem slučaju?

IB: Ne.

RM:Najveći uspjeh u vrijeme mandata i kad vam je bilo najteže?

IB: Osobno, to što sam po treći put izabran za gradonačelnika. Mislim da smo na sustavu oborinskih i fekalnih voda napravili vrhunsko djelo, vrtić, evo, ide podvožnjak Stara cesta… Na komunalnu infrastrukturu sam ponosan, a nezadovoljan sam što zone nismo uspjeli aktivirati. Znate, ja puno idem po Međimurju i velika je razlika između njih i nas. Ljudi su tamo zadovoljniji, više rade, manje su im plaće. Tu su ljudi prokšeni više nego oni gore. To treba reći. Gore se više radi, manje su plaće, prođite gore, nema neizoranog, nepokošenog….nema neuređene okućnice… Svi rade u privredi, a imaju doma poljoprivredu. Lijepo za vidjeti.

RM: Vidim da vas to jako peče.

IB: Pa da, peče me to jako i smeta…ali, pitali ste kad mi je bilo i najteže? Teško mi je svaki put kad se donosi proračun, ali baš ono teško bilo mi je na Dan grada pred par godina kad je bila frka s Pamučnom. To je bilo vrlo neugodno, nisko. Svečana sjednica je svečana, imali su demonstracije, ljudi su bježali, bilo im je neugodno, pitali su što se događa… Bio sam loš domaćin tada, nisam mogao mir i sigurnost pružiti tim ljudima. Iskreno, bilo me stid.

RM: Da ste na mjestu karlovačkog gradonačelnika kad je nedavno preminuo J.Boljkovac, biste li dozvolili komemoraciju u Gradskoj vijećnici?

IB: Čujte, Dugorešani o njemu govore uglavnom loše, ali kad je smrt, preko nekih stvari treba prijeći. Da je bio gradonačelnik Duge Rese, definitivno bi dobio komemoraciju u Vijećnici. To bi bilo normalno i kulturno.