Skroman, samozatajan, izuzetnog stiska ruke i čistog pogleda, ovaj 28-godišnjak, kad ga se vidi "na prvu" ne odaje dojam osobe koja je teško bolesna i kojoj je život ugrožen. U toj skromnosti cijelo vrijeme našeg razgovora izbjegavao je uperiti pogled prema objektivu. Priča polako i smireno, pa iako bi i to sasvim opravdano, mogao kukati nad sobom, ne očajava.
Njegova borba s tumorom počinje 2008. godine, kad je imao samo 22 godine. Tada je počeo osjećati bolove u području rektuma. Za par mjeseci izgubio je dosta kilograma, a onda po savjetu i preporuci karlovačke liječnice, otišao u Zagreb gdje je i operiran. Nakon operacije krenula je kemoterapija i zračenje, a novi tumor se uskoro pojavio. Ivica kaže da je vjerojatno u tijelu, nakon prve operacije, ostala mikrometastaza tumora, odnosno da tumor nije dobro "očišćen". Taj se tumor odnosno ostatak, dalje širio polako, a liječnici su mislili da je riječ o ožiljku od prve operacije. Ustanovilo se ipak da je narastao par centimetara i da se s područja rektuma proširio na trticu, a onda na sakrum.
Uslijedila je druga operacija, no kako kaže, samo su ga "otvorili i zatvorili". – Onda sam par dana morao čekati da glavni kirurg dođe do mene i kaže mi da nisu napravili ništa.
Liječnici su Ivici rekli da mu ostaje godina dana života. Nakon toga, sveukupno je 77 dana išao na zračenje i primio toliko doza zračenja da ih više u životu niti ne smije.
Ove godine Ivica je već bio na terapiji zračenjem, no učinka na tumor nije bilo. Nije se smanjio niti milimetar. "Jak je", kaže Ivica.
Obje Ivičine operacije bile su na Rebru i tamo mu je rečeno da se operacija tumora ne može izvesti u Hrvatskoj. Bio bi to zahvat za kojeg je potreban "multidisciplinarni pristup", što ovog trena u Hrvatskoj nije moguće. Objasnili su mu da je to izvesti kod nas prerizično, jer ili bi iskrvario ili bi ostao nepokretan. Jedini ortoped u Europi koji pristaje raditi takve operacije je prof. Kotz iz Beča, ortoped koji je prije par godina operirao i malu Nikol Tomičić iz Karlovca.
Ivica je godinu dana bio "Mrsićev" volonter u Gradskoj upravi u Karlovcu i dva mjeseca radio na ugovor o djelu i to je jedini staž kojeg je u svom životu uspio odraditi. I on i majka zahvalni su Gradu i Gradskim tvrtkama na dosadašnjoj pomoći. Završio je upravnu školu, a do bolesti bavio se sportom, atletikom i skijanjem, no nakon prve operacije stao je s time. Sada jedino vozi bicikl kad je lijepo vrijeme.
Ivicu trenutno ne boli, no do prije 6 mjeseci bolovi su bili strašni. – Radi se o zdjelici, povezano je sve do kukova i jako je teško napraviti i jedan korak. Imate osjećaj kao da vam netko trga kosti.
U potrazi za rješenjem i liječnikom koji bi prihvatio izazov i operirao Ivicu, došli su i do prof. Kotza u Beču. Ivica je njime oduševljen, a profesor mu je objasnio sve detalje operacije, kazavši, suprotno od svojih hrvatskih kolega, da bi mu mogao biti oštećen tek jedan živac.
– Pregledao je moje snimke, napipao područje tumora, sve mi je objasnio, od rizika nadalje. Rekao je da mi može stradati samo jedan živac, no tek kad me "otvori" imat će čistu situaciju, kaže Ivica. Ivici bi operacijom bio uklonjen tumor, a dva kralješka i eventualno dio zdjelice bili bi uklonjeni i "zamijenjeni" umjetnim. Operacija košta 39 tisuća eura, no potrebno je zapravo 70 tisuća jer bi Ivici nakon operacije bio neophodan i oporavak, i to pod stručnim nadzorom u Beču gdje dan košta malo manje od tisuću eura! Samo trotjedni oporavak koštao bi minimalno 20 tisuća eura! Cjelokupni oporavak nakon takve operacije trajao bi do godinu i pol dana.
Ivičin brat preminuo je prije 4 godine od tumora
A Ivici i njegovoj majci Mirjani doista u životu nije lako. Ivica oca nikad nije upoznao jer je preminuo kad se on rodio. Majka je hrabro podizala njega i starijeg brata Kristijana, borila se sa svakodnevicom i problemima. I dok su se već uveliko borili s Ivičinim tumorom, prije 4 godine umro mu je brat i to od tumora limfnih čvorova. Sjećanje na to vrijeme i danas kod majke, sasvim razumljivo, nosi suze u očima. – – Teško je, kad me to pitate. I stariji sin je počeo naglo slabiti, markeri su bili jako visoki, mislili smo da mu je tumor kao i kod Ivice, ali se proširio na gušteraču i trbuh. Nadali smo se dobrome, no on je za neka četiri mjeseca s 80 kg pao na 50-ak. Preživljavao je na infuzijama, sjeća se majka. – Preminuo je, sjećam se kad su mi javili. Znate, to vam tad točno "nije u glavi", što se sve događa.Nisi svoj… Puno sam razmišljala, rodiš zdravu djecu, nikad ne pomisliš da bi obolili. Nije mi bilo lako u životu, svi u Karlovcu znaju moju priču. Na kraju, pogodi me najgore u životu, pomislim: Bože, pa kaj opet?
Mama Mirjana i sin Ivica žive od 910 kuna mjesečno. Mama nema pravo na mirovinu do 50.godine. Ove godine dobili su jednokratnu pomoć iz Ministarstva branitelja i više na nju nemaju pravo. Kad je Ivica išao na terapije u Zagreb, dobili su povrat troškova, no to je sve. Novaca ni otkud, a i više su nego potrebni. Mama Mirjana šalje pisma ministrici Opačić, ministru Matiću, kuca na sva vrata, no pomoći ni iz bliza. Na Radio Mrežnici čula je za Udrugu Novi život i njenog predsjednika Ivana Mandića, nazvala ga, a onda je on s Ivičinom pričom i situacijom upoznao medije.
Dani prolaze, a Ivica strpljivo čeka operaciju. S nadom gleda u žiro račun otvoren u Karlovačkoj banci upravo za ove potrebe: IBAN HR52 24 0000 815 102 34801
I on i majka Mirjana nadaju se pomoći dobrih ljudi koji će shvatiti da je operacija u Austriji jedino rješenje za život ovog mladog Karlovčanina. Nakon brojnih nedaća i tragedija koje su ih snašle u životu, sin i majka i s ovom se srčano i s pouzdanjem bore. Ipak, u toj borbi trebaju i vašu pomoć.Kad ga pitate razmišlja li o budućnosti i ima li planove, kratko odgovara: – Ne.Živim iz dana u dan i čekam.Skroman sam, trenutno mi je najbitnija operacija.