U banani smo
Uz standardni materinji jezik, postoji još milijun narječja, dijalekata, arhaizama, “šatre”. Vjerujem da se sjećate manijaka koji su uporno savladavali izgovarati riječi unatraške!? Čak sam i ja naučio da se zovem Tnelav Rimad, i da, u stvari, navijam za “Omanid” iz Bergaza. Ta me faza, srećom, brzo prošla.
Uslijedio je napad “okretača slogova”. Ako nisi znao što znači: “Stipu refo, piku rtuka i bajgi”, uslijedila bi etiketa “seljačine” ili modernije “ljakse”, “kokec”, “đikan” … Prijevod ove besmislice je: “Pusti fore, kupi kartu i gibaj!” Godra, Šomi, Njofra, Žendra, imena u službi moderne i neomodernizma. Bilo je slučajeva da su majke i očevi zbunjeno odgovarali na telefonske pozive, poput npr.:
– ´Alo, mogu dobit´ Ropea!
– Koga??
– Ropača, jebiga, znam da je doma – nervozan je freak s druge strane žice …
– Dijete drago, nema tu nikakvog Ropija, kak´ si rek´o? Evo, Pero je doma, ´ak on može pomoć …
– Pa njega i trebam, kaj se pravite ludi!?
I taman “fosili” nauče kako im se djeca zovu, savladaju termine poput: “tutač”, “telka”, “mobač”, već ih čuju kako dogovaraju “sudar”, “daunloudaju”, “sejvaju”, uostalom, jedu govna.
Dijagnozu naše “zlatne mladeži” dao je jedan osvjedočeni i tvrdokorni “retromanijak”, reagiravši na sve moguće: metroseksualce, tehnoseksualce, nanoseksualce i “ostalu boraniju” – što je njegov zajednički nazivnik za te skupine. Teorija glasi: Kaj su oni jako “šumasti”. Cijeli svijet im se vrti od “super” do “u banani smo”. Ak´ je nešto dobro – to je super! I super tenisice, i super komad, i super s grožđicama, s krispijem i rižom … I jebem ti super i bezolovni i sve ti jeb.! Evo – nastavlja on zapjenjeno – gledao sam neki dan na TV-u emisiju o auto tuningu. Kao, stari auto srede “do jaja” i vlasnik se pred kamerama mora divit´ i uzdisat´ nad tim remek djelom i umješnosti ljudskog uma i rada ruku čovječjih.
U dvije minute, koliko je trajala ta “oda radosti”, dvoje “zblajhanih pirsingonosaca”, ni manje ni više već 60 (slovima: šezdeset) puta su uzdahnuli ushićeno: “Suupeer, ma čovječe, super, kak´ je super …” Jedini je veći “Superiša, Superminator” bio “BB” Saša, kojeg je nadopunjavao “širokopojasni” Mirković s urlikom: “Geeenijaalno!!!”
– Kako je bilo u školi? – pitanje svakodnevno …
– Ma, nikako, svi smo “u banani”. Pisali smo kontrolni bez najave … Čista “banana”, mrak …
Ako je tako, onda smo stvarno postali od majmuna i vratili se odakle smo zajedno s Darwinom krenuli. Ja ću za početak kupiti par kila banana. Tek toliko da budem i ja tu negdje. Zajebano je kad ispadneš iz civilizacijskih tokova. Jer majmun radi što majmun vidi. Dobrodošli “u bananu” …