Broj prikriven

U “onoj” vojsci bio sam vezist. Žice (gajtani) svud oko mene. Rodila majka propalicu da vuče motalicu! U potonjem ratu opet sam spajao kablove, ali već su pristizale prve “Motorole” pa smo se pravili važni i “pirluipali” (to je onaj zvuk koji se čuje nakon šuma uređaja, pri spajanju linije). I tako prođoše “dani ponosa i slave”, a u civilnom životu nahrupiše, u ovom (o)blogu već opjevani, mobiteli. Ovoga puta ja bih se požalio, onako baš za ozbiljno, jer sam eklatantan primjer žrtve mobiteroriziranja. Ovaj termin je nov, a ja ću pojasniti o čem´ se radi …

Taman smo savladali termine poput: mobing, buling, strečing, piling, pušing … itd. … Ipak, ma koliko mozgao, za ovo kako mene zajebavaju nisam našao nikakav jednorječni stručni izraz. Stoga ću ja biti inventivan i sam nadjenuti ime toj neprirodnoj pojavi. Kad me već u djetinjstvu nitko nije zlostavljao, silovao, zapostavljao, valjda je sada vrijeme za trpljenje i patnju. Naime, već četiri ili pet godina, netko, nešto ili više nečega, sustavno me zove sa skrivenih brojeva …

Vjerojatno vas ne bih davio s tim da se opet nije aktivirala ona bolesnica iz Zadra koja je danima nazivala Hitnu pomoć, restorane i ostale lake mete, sa “zaštićenog” broja. Ta registrirana ovisnica o opijatima, a očito i ovisnica s registriranom “telefonomanijom”, opet je napala iz busije, zaštićena jednostavnom operacijom prikrivanja broja. Meta je bila bolnica u Šibeniku, kojoj je jednostavno paraliziran rad bjesomučnim pozivima svake sekunde … Pojava se, dakle, od danas zove: “Phonomasturbdisturbing” ili u prijevodu: “Fonodrk”.

Evo kako to izgleda u praksi:
Ranim jutrom, oko pola šest, prvi se put na zaslonu pojave te dvije slatke riječi: “Broj prikriven”. Za vrijeme radnog vremena ponovi se to još nekoliko puta. Što na mobitel, što na radijske brojeve. Oko jedan, pola dva, nova provjera jesam li živ … Obavezno iza ručka, kao desert, zvoni, tko bi drugi do prijatelj drag … odnio ga vrag.

Radnim danom “Fonodrk” radi manje … Ali zato vikendom ruše se norme i rekordi! Petkom je polijetanje oko zalaska sunca. Pozivi pljušte gotovo svaki sat … Oko ponoći vještičji pir bude najjači – zvoni moj “Siemens”, vibrira k´o uspaljeni pubertetlija … Potraje to još nekoliko puta do četiri ujutro, a onda se valjda “zivkalo” umori i zaspi snom pravednika. Gotovo isti “hodogram” je i u subotu, a nedjeljom je ritual malo laganiji. Najprije poziv na mob., pa na kućni broj, pa na radijske brojeve. Onda tajac. Do prije nekog vremena još sam se i javljao, u nadi da ću s druge strane nešto čuti … Pozdrav, psovku, prijetnju, poziv na večeru … ali “ničevo”. Sounds of silence. I tako danima, godinama, satima …

Kont´o ja, mozgao, što bi to moglo značiti, ali nakon 1856 dana neprestane šutnje (upornije od glasovite “hrvatske šutnje), ja više neznam što da mislim. Jer, da je kakvo zaljubljeno žensko, već bi se odvažila i rekla što je muči i svrbi! Da je kakav ljubomoran muž ili dečko, već bi došao i razbio mi njušku … A što ako je kakav momčić, što bi volio maziti mi leđa i mrstiti bujnu kosu? Ili kakva mračna organizacija za zaštitu ugnjetavanih slušatelja ili slična bratija!? Ma, predajem se …

Jedino me muči jedna stvar. Možda i umrem, a ne saznam tu misteriju … Zato, iz inata, baš neću. Krepat´ ma ne molat´! Neću tražiti ni kojekakve zaštite, jer kad sam priupitao za proceduru, izgubio sam volju. Sud, pa MUP, pa iskaz, pa nadzor, pa tužba, molba i sto drugih birokratskih čudesa. Nemam ja vremena. Valja graditi razrušenu Domovinu i podizati djecu … A kraj ove priče nemoguće je suvislo napisati, jer tko zna kakav će biti kraj. Preostaje mi jedino stvoriti nekoliko verzija u mašti … Npr.:

Zvoni, zvoni, ja se konačno javim. Glas s druge strane zacvrkuće:
– Dobar dan, dobila sam gospodina Valenta?
– Da, izvolite …
– Ovdje Zvončica Uporniković – Davež iz tvrtke “Smetanje ometanje” d.o.o. …
– Drago mi je … recite, o čemu se radi?
– Zadovoljstvo mi Vas je obavijestiti da ste dobitnik vrijedne nagrade u nagradnoj igri naše tvrtke i pridruženih partnera!
– Jel´ to neka zajebancija? ´Ajde, gospođo, nađite nekoga drugog …
– Ali, gospodine, poslušajte pozorno …
– Slušam …
– Vi ste jedina osoba koju smo zvali točno 2000 dana bez prestanka sa skrivenog broja …
– E, jebat´ ću vam mamicu bezobraznu …
– Čekajte, pustite me da završim. Vi ste jedini koji u svih tih dana niti jednom nije opsovao, niste povisili ton, godinama ste se javljali i ponekad nas zabavljali, uglavnom, osvojili ste našu prvu nagradu!
– A to je …
– Možete birati s kim želite na ljetovanje u Malibu! Birajte: a) Anjom Kournikovom, b) Marijom Šarapovom, c) Renatom Sopek ili d) Severinom! Samo pritisnite broj na vašem aparatu i realizacija slijedi već ovog ljeta!
– Rekli ste … Malibu?
– Tako je, sunce, kokteli, glamur …
– Znači mali bu. Odustajem! Navedene dame ne vole kad mali je, kamoli ako cijelo ljeto Mali bu!