Evanđelje po Ivanu

Kakav bi to bio reality show! Glasujete na 060 111 111 za Ivana izbornika, na 060 222 222 za Ivana tenisača, a ako mislite da Goran treba biti izbornik glasujte na … Skidam kapu, šešir i pola skalpa čovjeku koji, da mu dlaka ne padne s glave, odradi posla u dva tjedna koliko neki naši “guzonje” ne uspiju u dva mandata i kusur …

Priču vjerojatno znate. Ivan Ljubičić, najbolji sportaš Hrvatske i šire, prihvatio je (ma uvalili mu) izborničku funkciju, u nedostatku adekvatnih rješenja. Nakon osvajanja Davisovog kupa, što je neslužbena titula svjetskog prvaka u momčadskom tenisu, ponajviše zaslugom nenadmašnog Ljubičića. On je u prošloj godini sve dobio, osim posljednjeg protiv Hrbatyja, i to uz nekoliko odlazaka na povraćanje i opću slabost.

Ogromna “salatara” jedva se smjestila u Zagrebu, a već je oko nje letilo perje i listovi salate. Najprije je uslijedila ostavka izbornika Nikole Pilića. Legenda koja hoda, Goran Ivanišević, nakon dugih konzultacija i pregovora, iz samo njemu znanih razloga, odbio je ponudu. Nit´ se znalo zašto je “otpiljen” Pilić, ni što je Gorana “uvridilo”, pa je odbio stolicu za koju se pripema otkad je prestao s aktivnim igranjem.

Zlobnici tvrde da je čudna ćud Goranova, uz javno izrečeno žaljenje što nije nastupio kao igrač u odlučujućem susretu Davis cupa protiv Slovačke, bila jača od logike i razuma. Iako je Goran zadnji najjači meč odigrao u nezaboravnom finalu 2001., kada je ugrabio Wimbledon, očito da je smatrao kako ni ova “fiesta” ne može proći bez njega u malo glavnijoj ulozi … Sve su to nagađanja kojih ne bi bilo da se Goran izjasnio što ga smeta i što treba učiniti da bude “Zec” sit i Čačići na broju …

To što već godinama nema pravih rezultata, nije omelo ni Ivu Karlovića da odigra igru skrivača sa suigračima. I on je, pogođen neigranjem u prvoj vrsti, eskivirao ovogodišnje reprezentativne akcije i nastavio gubiti po manje važnim turnirima. On će ostati zabilježen kao najviša mimoza (208 cm). Tak´ visoki, a tak´ osjetljivi. I tako je Ivan Ljubičić ostao sam. Mario Ančić probudio se nekoliko dana prije dolaska Argentinaca u Zagreb ukočen! Diskus hernija medicinskim rječnikom, pizdarija za popizdit´ rečeno svima razumljivim izričajem! Ukočilo mu se na krivom mjestu u krivo vrijeme …

I onda je počeo “Leteći cirkus Monty Ivana”: Najprije je na Floridi “išamarao” sve osim Federera, koji ionako spada u “alien” vrstu, spakirao kovčege i doletio u Zagreb. Na aerodromu je počela organizacija meča s Argentinom, čiji su se igrači već udomaćili u Domu sportova. Na konferenciji za novinare govorio je malo kao izbornik, malo kao igrač, pa kao psiholog, sociolog,o ružar, intendant, drug i kolega … Vremena za organizaciju meča imao je napretek, jer zbog vremenske razlike nije mogao spavati. Stoga je podijelio ulaznice “grebatorima”, skočio po nove lopte, pobrisao prašinu u VIP loži, organizirao prijevoz nekih rođaka iz Banja Luke, vratio knjige u knjižnicu, obrijao glavu, popravio karijes na “šestici”, pobijedio jednog “gaučosa”, namučio u paru s tinejdžerom Čilićem napuhanog Nalbandiana i onog drugog, sutradan opet “pregazio” istog napuhanog i na kraju bodrio Sašu Tuksara, koji je umalo napravio čudo i pobijedio Chellu, koji je petsto mjesta bolje rangiran od njega.

Po zadnjim informacijama, Ivan je dobio slobodno, sve tamo do Uskrsnog ponedjeljka, kad će se čuti s ljudima iz Saveza … Čitanje Evanđelja po Ivanu:
U ono doba dođe Ivan te rekne okupljenom mnoštvu:
– Može li malo tiše, da “ubijem oko” na sat dva?
Mnoštvo uglas povika:
– Kako ti kažeš Proroče, Tvoja volja bit´ će uslišana …
– Ajd´ još samo ugasite svjetlo … i idite u miru Božjem.