U paklu sapuna
U ovoj zemlji svi mogu sve. “Kamionđije” postaju generali, kupuju zemljišta i kamenjare, monteri koječega montiraju po Skupštinama, glumci su voditelji, polupismeni vode sela, malo pismeniji jedinice lokalne samouprave, a oni koji razlikuju č i ć zreli su za Sabor, dok dva puta točno izgovorene riječi “milijun, a ne milijon” vode ravno na Pantovčak ili u Banske dvore!
Pa si tako ja sjedim i razmišljam. K´o Mujo u onom vicu, više sjedim, manje razmišljam. Zašto ne napisati predložak za TV-sapunicu? To bar nije problem. Postupak je kao i kod kuhanja. Znaju se osnovne namirnice, začini i prilozi, ovise o inspiraciji. I, evo, mene baš “pukla” muza … Sadržaj i kostur izgledali bi ovako:
Ratno je vrijeme, proljeće ´45-te, kolone vojnika i civila bježe u pravcu Austrije. S njima je i satnik Stipa, visok, naočit, malo zapuštene brade ali, bez obzira na situaciju, još uvijek strogog vojničkog držanja. Nije mu se svidjelo sve što se događa u tom kaosu pa se jedne noći odvojio od glavnine zbjega. Krenuo je svojim putem pa je uskoro, gladan i umoran, pokucao na vrata jedne kuće u podnožju ovećeg brijega. Otvorila mu je Urška, udovica u ranim tridesetim, žena brižna pogleda i odlučnih kretnji. Stipa je ostao u kući i naredna dva dana, jer je Urška, velikodušno, umornom časniku ponudila ne samo stol, već i krevet. Lavež pasa i glasovi nepoznatih došljaka otjerali su Stipu iz Urškina gnijezda, gotovo bez pozdrava … Stipa se dokopao Italije, potom i Amerike, a Urška je ostala u svom selu, s trbuhom koji je sve više rastao, da bi početkom ´46-te na svijet došla zdrava djevojčica Staška.
Istovremeno, Stipin brat, kojeg su svi zvali Mrki, na krilima blistave partizanske prošlosti gradio je svoju karijeru “čovjeka koji sve može” pa je već bio gradski komesar za građenje i obnovu. Uz podrazumijevajuću drugaricu kod kuće, redovito je “povaljivao” svoju tajnicu Ljubu. Slučaj je htio da Mrki na jednom kongresu naleti na Uršku i beznadno se zaljubi. Otjerao je zakonitu ženu, rastava je bila brza, kao i vjenčanje u Općini.
Sad pratite pozorno rodoslovna stabla, jer se situacija tek zapetljava …
Mrki je iz prvog braka imao kćer Sašu, Urška već spomenutu Stašku, a kako Mrki nije mijenjao svoju ćud, već samo funkcije, ljubavnica Ljuba rodila je blizance Antona i Tonku, dok je Urška podarila Mrkija sinom Aleksandrom. U jednom od zapleta koji slijede, odrasla djeca međusobno se zaljubljuju, ne znajući da su rođaci (to uvijek pali), zatim se Stipa vrati iz Amerike sa svoje troje djece i ljubomornom ženom, koja susreće Uršku kod frizera pa u razgovoru Urška sazna kako joj se zove muž …
Crv sumnje činio je svoje pa je Urška uporno tražila povratničku obitelj iz Amerike. Kad ih je pronašla, njezine sumnje su se obistinile – “Steven” iz priča naporne Amerikanke, onomad kod frizera, bio je Stipa, koji je samo dva dana uživao u njenom gostoprimstvu. Susret je bio pun emocija, boli i žala za proteklim vremenom. Urška je ipak zatajila Stipi da imaju zajedničku kćer … No, ne za dugo …
I sad nastaje sveopće “kreševo”: Djeca se međusobno svađaju, zaljubljuju, uspostavljaju poslovne odnose, podmeću jedni drugima, majke prijete, mlate se torbicama, čupaju za kosu … Ubacim malo bankrota, nekolicinu “stučem” u prometnim nesrećama, zakuham jedno tri-četiri razvoda, malo prijetnji pobačajem, nekoliko iznenadnih neželjenih trudnoća, karcinom “tu i tamo”, sumnju u AIDS … Mogućnosti su beskrajne. Osjećaj da možeš (bar u mašti) krojiti istovremeno toliko sudbina jak je gotovo poput onog erotskog! Iz ovog grubog “ručnog” nacrta ispalo bi najmanje petstotinjak epizoda …
Zagolicala mi mašta, ne da mira pa se ne mogu odlučiti kakav bi kraj bio najprimjereniji … Možda kakva avionska nesreća s tek dvoje preživjelih, jer ako me krene, valja misliti i na nastavak … Možda bi bolje rješenje bio Treći svjetski rat. Tu bi sve mogla riješiti atomska bomba … Ako Vi imate boljih ideja, slobodno pošaljite sugestije … A u sutrašnjem nastavku serije “U paklu sapuna” pogledajte …