Radničkoj klasi …
Retro “furka” svud oko nas. Stričeki, a ponajviše starčeki, pa i bake (vidi pod “Lutke”) ponovo vade stare gitare, napinju kože bubnjeva, odlaze na tretmane vraćanja u bolju prošlost i poput hodajućeg vremeplova prikazuju mlađariji kako je to nekad izgledalo. Nemam ništa protiv, štoviše, drago mi je vidjeti neke likove žive i zdrave, k tome još i raspjevane.
Ipak, kako bi doživljaj bio potpun, nije se stalo samo na glazbi, stripovima, Smogovcima i Malom mistu, već je ovih dana lansirana ideja o odigravanju i jedne povijesne nogometne utakmice. Jedne nezavršene priče i legende, koja s vremenom dobiva sve nevjerojatnije dimenzije. Te ´80-te, narodi i narodnosti, od Vardara pa do Triglava, pratili su, bez daha i sa zebnjom, izvještaje liječničkog konzilija o zdravstvenom stanju druga Tita, kojeg je iz dana u dan bilo sve manje. I fizički i metafizički.
Došao je tako i taj kišni maj. Praznik rada, kolone na cesti, “gasterbajterski” autobusi s “do daske” pojačanim radiom, jer igra se derbi. Na Poljudu snage odmjeriše Hajduk i Crvena Zvezda. I taman je Zlatko Vujović predriblao Jovina, zapucao u donji desni kut vratara Ljukovčana, koji je loptu krajnjim naporom, vršcima prstiju, kako je to opisivao Edo Pezzi, skrenuo u korner, začuo se glas službenog spikera: “Upravo je objavljeno da je u 15.05 h, u Ljubljani, umro voljeni drug Tito!”
Na stadionu šok. Plač, jauk, igrači popadaše po terenu, spontano se zaorila pjesma iz 40.000 grla: “Druže Tito mi ti se kunemo …” Nastavak znate. “Plavi vlak”, “Fala”, “Kuća cvijeća” (koju su u Beogradu brzo prozvali – “Cvećara”!), pogreb, kolone samoupravljača na hodočašću pokraj groba i sve po protokolu i redu vožnje. Desetak godina “Titanik” je još nekako plovio, a onda je počelo …
Danas, 26 godina “docnije”, ti dani “zakletve i ponosa” meni izgledaju kao da su se dogodili u nekom drugom svijetu, u drugom životu. E, zato postoje retro “spike”, da nas podsjete. Razmisli, sjeti se! Sjetih se da je neko vrijeme bila aktualna zajebancija kako “Bitku na Sutjesci” treba poništiti jer je Sava Kovačević bio pod dopingom. Navodno su Nijemci već pristali, samo je trebalo dogovoriti detalje …
Tako se ovih dana čula inicijativa likova, koji čuvaju “lik i djelo” najvećeg sina naših naroda i narodnosti, da se utakmica između “crveno- belih” i “bilih” ponovi! Sudac Muharemagić pristao je iz prve. Navodno, još na posebnom mjestu u ormaru čuva dres s te utakmice, pa ako ga pozovu, eto njega u Split. Zvezda također pristaje, jedino iz Hajduka ne žele ni čuti za takvo što. Očito je partijska ćelija u Hajduku potpuno zamrla … A nekad je bila vrlo jaka i, da su druga vremena, zacijelo bi bilo drugarske kritike, a bogami i sankcija. Jer su, po dolasku novih kratica u Hrvatsku, neki igrači javno opovrgavali svoju ulogu u “plačnoj” nedjelji …
– Nit´ sam plakao, nit´ sam pjevao. Poput Petra Stijene nijekali su pojedini igrači, usput prozivajući one koji su se po njihovim tvrdnjama valjali po terenu od tuge, a potom zagrljeni, uplakani, zajedno sa “Zvezdašima” napuštali teren … Može ih čovjek i razumjeti, jer neki od njih postali su gradonačelnici(Vedran Rožić), neki su doktorirali (Šime Luketin), a mnogi su još vrlo aktivni u sportskom i ostalim miljeima …
Šteta, mogao bi to biti veliki spektakl. Još kada bi se režije prihvatili Krešo Dolenčić i Veljko Bulajić, da na male golove u uvertiri utakmice odigraju Boris Dvornik i Bata Živojinović, u poluvremenu nastupe “Lokice” i Zdravko Čolić, a na kraju da Jovanka Broz i Mišo Kovač otpjevaju Titovu najdražu pjesmu “Išel budem v kleticu”!? Ako me soc-relistička muza pomiluje, možda za Dan Mladosti smislim još bolji igrokaz. Počnite pripreme za slet!
Oprosti, druže Tito
što te ništa nisam pit´o
već sam tvoje sveto ime
upreg´o u ove loše rime