Manana

I tako se Svjetsko prvenstvo pretvorilo u Europsko. Disciplinirani, dobro istrenirani, uredno plaćeni Europljani (Europćani, kako kaže Bozanić), još su jednom očitali lekciju svima kako se obavlja posao.

Portugal, kojeg vodi Scolari, trener s titulom svjetskog prvaka iz Japana, lako može u finale. Francuzi su, poput iskusnog pijetla, počokali sve koke i zagospodarili dvorištem. Iako Zidane i ekipa imaju lijepe godine, igraju upravo onako kako i priliči gospodi u četvrtom desetljeću života. Ili, slikovitije, daju sve od sebe, kao i starci koji se pri svakom vođenju troše do kraja jer, tko zna, možda im je to zadnji put!

Nijemci su jednostavno “Švabe”. Njihovi saveznici Talijani, nepopravljivi šminkeri, foliranti i pomalo lopovskog mentaliteta, svašta mogu učiniti … Pitam se već godinama, kako ti južnoamerički čarobnjaci s loptom nikako da nauče lekciju i prestanu se igrati, a počnu pobjeđivati. Gotovo svi “fantazisti” igraju na starom kontinentu, čak znaju i jezike, mogli su shvatiti da igrati se i igrati nije isto.

Kako se mi baš nismo natrčali u Njemačkoj, tako se ni “gaučosi” ni “karioke” nisu mogli disciplinirati pa poizbacati iz polufinala europske nogometne “šljakere”, koji imaju manje dinamita u nogama, manje mašte, ali za razliku od “manana” mentaliteta ekipe sa zelenog kontinenta, igraju do kraja, punom snagom i željom za pobjedu.

Tako je manana zadesila mananance. Kako? Pa, tako. Manana je izraz za “sutra ćemo …” U prijevodu, da te skinem s …. pokemona. A to sigurno znači da će Brazil, Argentina, Paragvaj, Ekvador, svjetski pravici biti manana. U prijevodu, malo sutra.