Turistički buuum!!!
Špica je sezone. Jadran puniji no ikad. U tunelima usred mraka sija zvijezda mnogokraka. Vikendom se i dalje stvaraju krkljanci, osobito ispred rupa u brdu.
I dok se turističke agencije i promotori ubiše od nastojanja da što bolje i maštovitije osmisle ponudu i turiste namjernike odvedu na razne svjetske pustopoljine ili jet set lokacije, odjednom se pojavio novi vid korištenja godišnjeg odmora.
Amerikanac Stewart Katz, menadžer, sam je otkrio nove i neslućene mogućnosti turizma. On je, naime, izjavio da je otkazao već rezerviran boravak na Hawaima i da ide u Izrael! Baš zato što je tamo ratno stanje, baš zato što na Haifu svakodnevno padaju projektili, on baš zato želi biti tamo! Nema uzbuđenja do ratnih uzbuđenja!
Nakon njega javilo se još takvih manijaka, koji bi čak i platili da malo osjete miris pravog baruta, da se smucaju po podrumima i da bace šetnju baš po mjestima gdje se najčešće raznose bombaši samoubojice! S blagim gađenjem i prijezirom promatram te vucibatine i istovremeno me sve jače prožima osjećaj da sam propustio veliku priliku … A sve se samo ukazalo …
Četiri godine rata, kuća na okupiranom području, veze i poznanstva na obje strane. S Unproforom se uvijek dalo dogovoriti (pogoditi). Da mi je kotač povijesti vratiti unatrag, postupio bih ovako:
Već nakon prvih balvana na cesti osnovao bih agenciju za turističko posredovanje. Zvala bi se “War tours”. Odmah oglas u novine, na radio, TV …
Sa svakom granatom na krovu, tenkom na ulici, kolonama izbjeglica punio bih katalog i pozivao sve željne avanture da nazovu odmah … Tko bi odolio sloganima:
“Rat u srcu Europe, topovske salve na dva sata leta od Rima!”
“Vaše mjesto u rovu čeka. Birajte ratište: Slavonija, Baranja, Lika!”
“Specijalna ponuda za veće grupe: Prijepodne obuka s kapetanom Draganom, poslijepodne kupanje u Zadru!!!”
A tek kad se formirala tzv. Krajina … Patrole s “teritorijalcima”, pomaganje izvlačenja bijele tehnike iz kuća za hrabrije – asistiranje pri paljenju suvišnih kuća i hvatanje odbjegle stoke lasom! Pa onda obrađivanje minskog polja na tradicionalni način. To bi već spadalo u sferu ratnog seoskog turizma. Zamislite jedan, uzbuđenjima savršeno popunjen dan:
6.00 – Ustajanje pod uzbunom, granate padaju svud unaokolo. Turisti navlače pancirke i kacige i jure s JNA snagama na položaje …
8.00 – Nakon sporadične razmjene vatre, među borcima krene pljoska s “brljom”. Mora se dok se ne puca …
10.00 – Razdragani narod donosi borcima i turistima pravi domaći doručak. Žgance i čvarke, malo luka i poneko kuhano jaje. Kokoši slabo nose, pod stresom su od pucnjave …
12.00 – Ispaljivanje nekoliko granata na Karlovac, da se malo razdrma učmalost. Povući štrik na topu lako je i brzo, postane rutinska operacija. A to se ne propušta! Kakav osjećaj, koji andrenalin, hej man, čovječe, hej!
14.00-18.00 – Slobodne aktivnosti po želji. Seks uključen. Posebna ponuda za homoseksualce! Siguran seks, s kondomom na jednoj, šljemom na drugoj glavi. Jebiga, nikad se ne zna od čega čovjek, drug i turista može da strada. Od metka ili virusa. Zato ne štedjeti na zaštiti!
18.00- 24.00 – Opuštanje i druženje s domaćinima. Pečenje rakije, kozumiranje iste još tople jer tada najbrže hvata, a povraćanje je brzo i učinkovito. Ako “Tschetnick schnapss” nije dovoljan stimulans, ima u babe Smilje konoplje, pa zamotaj brate …
Svaka čast paintballu, ovo je puno jače …
Kakva promidžba rodnog kraja, kakvo uzbuđenje i, ruku na srce, kakva zarada. Plaćanje solarno – lova na sunce unaprijed. Plati pa po ratu mlati! Ali, grebi ga, sad je kasno fantazirat´. Rat je gotov, propade biznis … Jedino da se mi kako dogovorimo s komšijama ili bar s “Janezima”, pa da organiziramo kakav sukob u komercijalne svrhe. Ako se dobro organiziramo, za mjesec dana rata namlatili bi tešku lovu. A tako bi taman zaokružili brojku branitelja na milijun.
I svi zadovoljni.