I ja bi sine …
Sjećate li se one legendarne scene iz, isto tako, legendarnog filma “Tko to tamo peva”, kad Slavko Štimac na njivi “povaljuje” Nedu Arnerić, a ekipa iz autobusa sve to gleda iz šumarka i nimalo im nije neugodno … Poluretardirani sin Pavle Vujsića, gotovo ne dišući, izgovara rečenicu:
– Tata, i ja bi ovo radio!
– I tata bi sine – promucao je Pavle, a tuberkulozni kašalj jednog od “gledatelja” omeo je mladence u akciji pa je predstavi brzo došao kraj.
Jedan od razočaranih “kašljugaru” je dobacio:
– Crk´o da bogda!
A danas je sve drugačije … Nakon što su zaredala spontana događanja (čitaj: parenja) mlađahnih turista na plažama u Komiži i, naravno, na Zrću u Novalji, pitam se kako je to moguće!? Usred bijela dana, na obje lokacije, mlađarija se nije uzbuđivala na svijet oko sebe. Oni su sebi bili centar svemira i obavili su što im je nagon sugerirao. To znači da mi imamo zdravo stanovništvo, uključujući i goste, turiste. Pa, zar baš nikoga nije uhvatio kašalj, kihanje, giht, aritmija ili peludna alergija. Očito nije. “Što me se tiče, nek se je..u” stav, podsjetio me na hipi vremena, davno prohujala …
A djeca, a bebe? Ma tko još vjeruje u rode. On-line generacija surfa mrežom da se sve praši. Pa i tamo gdje se “praše” … Odraslima je to, očito, bila ujedno i dobra predigra za navečer, kad djeca slatko usniju, sanjajući ono dvoje spojenih u čudnom grču … A što i da su nešto poduzeli. Istog trenutka bili bi počašćeni raznim epitetima:
– Kaj je stari, ti nemreš pa ti je krivo kaj mali “žaga”!
– Ak´ ti smeta, odi doma …
– Crkni pedofilu! Ovi su ti prestari, ha?
– Pederu, pusti ih, ak´ buš dobar i ti ćeš doć´ na red, ha, ha …
Recimo, da su ćudoredni, moralno osviješteni građani reagirali pa se obratili, npr., čuvaru plaže ili spasiocima …
Spasilac: – Ća si rekla, ko baca kekse u more?
Tužibaba: – Ne keks, evo, rade seks u moru! Brzo ih otjerajte …
Spasilac (nervozno češkajući jaja … taman je pridrijemao, sad ga ove babe taru …) – A, šjora moja, ja neman ća micat se s ovu stolicu dok se netko ne topi ili pravi nered po plažu! Bolje da se jube, nego da se karaju!
Tu, naravno, tužakala ne bi stala, već bi se obratili organima reda, znači policajcu.
Tužibaba: – Gospon policajac, tam na plaži neki dečko i cura se, znate već kaj …
Policajac: – Ja sam ovdje na ispomoći, ništa vas ne razumijem … Je´l narušava netko javni red i mir te ima li elemenata nasilničkog ponašanja?
Tužibaba: – Oni vam, znate, opće! Pred svima!
Policajac: – Uopće me ne zanima što opće, ako nema prisile ili elemenata koji upućuju na …
Tužibaba shvaća da je propao i ovaj pokušaj zavođenja reda i rajskog mira na plaži, pa se bijesno okrenu na peti i zaputi do WC-a, na olakšanje. Kad, gle, tko to dolazi … Don Anto Baković! On je zadnja šansa … Tužibaba mu objasni što čine ti balavi razvratnici, tamo na plaži, u moru, na koje su se davno doselile Tuga i Buga s braćom i nikako nisu predvidjeli takve skarednosti, na najljepšem moru u Sredozemlju …
Don Ante se zamisli pa priupita:
– A koriste li oni kakvu zaštitu, znate što mislim?
Tužibaba se kratko konzultira s kolegicom vidjelicom i prozbori:
– Koliko smo mogle vidjeti, ne koriste ništa. Znate, toliko je tih bolesti …
– Neka onda obave što su naumili! Malo je nas Hrvata, malo nas je. I bit´ će nas sve manje ako budemo branili mladima da ustraju u svom naumu. Evo, kad ste već ovdje, uzmite moju najnoviju knjigu u kojoj sam svu tu problematiku lijepo opisao … Evo, izvolite, zbogom!
U međuvremenu, par se raspario i mirno napustio plažu i ovaj (o)blog.