Pušenje
Popušili ste, dragi pušači. Popušili ste još jednu foru vaših omiljenih trovača. Lijepo su vam ga metnuli. Nježno, pažljivo, snishodljivo, ustvari “light´s”. Ispitivanja pokazala, a “duvanđije” odmah skrušeno priznali da su vas lagali.
Cigarete koje su u zadnjih petnaestak godina, otkada traje bjelosvjetska hajka na pušače, počele dobivati pridjev lajt (light´s). To je, naravno, trebalo malo smiriti savjest gutača dima, a zamazati oči kritičarima, jer, eto vidite da mi pazimo na zdravlje naših konzumenata! Pa su se dosjetili plasirati lajts, super lajt, mega lajt, turbo lajt cigarete. Sve to na kutijama piše velikim slovima. A pisalo je i na plotu pi…, pa su se neki prenapaljeni i naivni zaletavali u plot.
Da ste razmišljali svojom glavom, a ne plućima i požutjelim prstima, sami bi dokončali da od vas delaju bene. Duhan k´o duhan. Kakav lakši, mekši, manje štetan. Sjećam se dok sam, još kao balavac, dva dana kašljao nakon što sam ćaći maznuo jedan “cigar Ibra”. Ibar, Drava i Morava krasne su rijeke, ali su cigarete tih naziva bile ubitačne. Ako je netko pušio te cigarete duže od deset godina i ostao živ, nek mi se javi sa slikom pluća. Ta slika vjerojatno izgleda kao grupni portret crnačke osnovne škole u tunelu bez rasvjete! I tako ste, dragi pušači, postali obični pušioničari. Plaćali ste skuplje, a trovali se jednako kao i prije. Pozdrav iz Rovinja.
Ali ta “lajtomanija” ne hara samo tržištem dima… E, prika moj, sve je danas lagano, lagano. Od majoneze, margarina, salama, ribljih konzervi, kokakola svih naziva, pasti za zube, pecilnih prašaka, ekstra lakog loživog ulja, mlijeka, jogurta. Sve je lajt. Lajt ga odnio do đavla. Možda ima i pakao lajt. Za nas grešne, ali ne u kategoriji okorjelih zlotvora. Onako, mi koji malo krademo, malo ili nikako se ne molimo, koji smo oholi, neumjereni u jelu i piću i koji smo prekršili nekoliko Božjih zapovjedi, onih laganijih, tipa “ne sagriješi bludno, ne poželi ženu bližnjega svog” (pa makar se on tvojoj upucavao), i tako. Za tu ekipu sigurno ima kakav lajt šou, a ne nemilosrdna paklena vatra. Tamo bi nas pržili slabijom strujom, na akomulator ili agregatom. Pa ti gori, dok u agregatu ima goriva. Kad nestane, gotovo za danas.
Moj susjed, koji je desetljećima bio u Njemačkoj, postavši tamo, po njegovim tvrdnjama – Baufirer, znači šef bauštele, posebno se ljuti na reklame u kojima se vrišti o lajt proizvodima. Lajt ovo, lajt ono… “Ma i ja najviše volim kad je u podrumu pun lajt crnjaka” – veli on. “Kako prazan lajt more bit´ super lajt. Bem im lajt i lajtung” – zareži on dok mu reklamama prekidaju utakmice ili seriju, u kojoj igra ona mala kaj ima “prdu” k´o njegova baba kad je bila mlađa…
Evo, toliko. Odlučio sam smanjiti broj slova u ovome (o)blogu. Da bude onako, malo više lajt. Nadam se da ste shvatili lajtmotiv.