Audicija

I potonji se vikend igrao srednje loš nogomet na prvoligaškim stadionima. Ali, zato se pjevalo bolje nego ikada!

Dinamo je razbio Osijek na njihovoj livadi, “BBB” su razbili i doslovno narezali “Kohortu” u njihovim parkovima i ulicama. Dok su policajci i “hitnaši” brali ranjene i zbrinjavali ih u “ćuze” i operacijske sale, igrači i vodstvo “modrih” već su slavili još jednu pobjedu u nizu. Taman su krenuli u HNK, kad je netko zavapio:
– U, mamicu im kazalištarsku, tu je mrak, izgleda da ne rade više…ajmo do “Lisinskog”!
– Ma, nema šanse, to je sve do ponoći već “kjuzo”, ajmo mi na vodu, do Jaruna! – poviče desno krilo iz dubine autobusa.
– Ajmo tamo, treneru, poznajem ja pjevačicu, mala je dobra k´o Brena, samo još bolja!
– Ajmooo!!!

Dalje je bilo, onako, baš “fudbalerski”, cajkovito… Loptogurači su pokazali da pjevaju kao slavuji, tekstove su znali bolje nego “Lijepu našu”, koju inače samo promrmljaju i zijevaju na play back, a veliki šefovi nisu žalili para u poprsje “umetnice” na bini. Dakle, oni koji se tako neće zabavljati ne mogu u prvu momčad. Što će nam tamo neki rokeri, samo bi nas razjebavali, vjerojatno razmišljaju “kopačkari” pjevušeći – “Ciganče, ciganče, da ti kupim zlatno lanče…” Ako su Brazilci naučili pjevati – “Udara u glavu k´o šampanjac”, ima i Jameizi to da nauči, inače leti iz kuće…

Dakle, kad se pojavi kakav talentirani mladac iz Zagore, tamo iza devet sela, valja odmah napraviti audiciju. Kasnije može biti kasno! Dakle, dođe momak u Maksimirsku, sjeda za stol i čeka pitanja dežurnog sakupljača talenata. Malo je nervozan, prvi je put u velikom gradu, tko zna što će ga pitati…
– Momak, kako se zoveš, odakle dolaziš? – pita striček u sakou s grbom svetoga imena…
– Ante Smrdeljić, iz Smrdeljića Gornjih, općina Kistanje – hrabro prozbori talentirani veznjak.
– Koja kulturna zdanja znaš u Zagrebu?
– Paaa, ovaj, ban Jelačić, pa… – kakva su to pitanja, pomisli budući reprezentativac – daj mi loptu pa ćeš vidjeti kako baratam kulturom driblinga!
– Gdje ćeš zalaziti kad završiš s treningom? – pojašnjava “ćato”.
– A, to! Pa u “Fontanu”, “Ludnicu”, “Kod Mome”, ” Bel Ami”…
– Dobro, dobro, ovaj zadnji je izgorio, ali vidim da se nećeš izgubiti! Velik je to grad, znaš, moramo te imati na oku… ajde, sad mi reci koji su ti najdraži pjevači?
– Naši ili strani?
– Samo ti pričaj, ja sve pišem!
– Pa, od naših Severina, a od stranih Dara Bubamara, Ceca, Karleuša, Goca Tržan…
Bravo dečko! Ako tako dobro igraš kako pričaš, ne gine ti super karijera – reče činovnik zaklapajući fascikl.
– Jel´ imaš kakvih pitanja?
– Volio bih upoznati Nives Celzijus, ona mi je najbolja voditeljica! – hrabro će Ante.
– Dobro, dobro, ´ajmo sad kod frizera, da ti uredi ovu “grivu” u pravu “fudbalerku”… Bit će od tebe nešto mali!
I ne zaboravi, ovo je Zagreb, pazi kako se ponašaš! Ovo je kolijevka naše kulture i svega! Jel´jasno!?
– I pak sem tu i pak sem tvoj, beli Zagreb grade mooooj!