PFTSP
Važno je samo jedno. Preživjeti blagdane! Nakon njih, dio nas ima PFTSP. Ako niste shvatili, radi se o kratici za “Post feštarski traumatski stresni poremećaj”.
Manifestacije poremećaja su raznih vrsta, a ne manifestiraju se kod svih jednako i istovremeno. Štoviše, taj poremećaj vreba dugo i nikad se ne zna kad će se pojaviti. Posljedice su: umor, praznina duše i tijela, agresivnost, samosažalijevanje i gubitak volje za feštama u narednih nekoliko mjeseci. Uzroci, također razni i nepredvidljivi. Evo što je mene najviše dohvatilo…
Vjerojatno ste zaključili da me “satro” tempo. Svirka do jutra, s faksa (fešte) na posao, pa tako tri tjedna… E, nije. Nije mene dušo ubilo vino crveno, već TV-program! I to se dogodilo! Da sam nakon deset godina na Silvestrovo bio doma! Pukla gaža (hvala Bogu!), pa je valjalo zauzeti mjesto kraj peći, te u papučama “šaltati” daljinskim. Izvana me budnim držalo žmirkanje tisuću žaruljica, koje su ove godine ljudi razapeli po zidovima, gelenderima, drveću i bršljanima, gušće nego ikad. Vidio sam čak i neke kuruzane, štale, sjenike, septičke jame okružene svjetlećim tijelima… Momci su imali pirotehničko zagrijavanje, a nismo ni znali da “ekipa” radi na ministrovoj kući. Luda noć!
Ako nisam uspio zaokružiti kilažu na prvu slijedeću brojku, kriva je televizija. Pojašnjavam: Kako slasno jesti kad iz ekrana plaze crvi, hodaju mumije, hobiti iz “Gospodara prstenova”, pa onda taman da ću zagrabit´ još malo “francuske”, malom čarobnjaku iz “Harry Pottera” počnu izlaziti puževi golaći na usta! I to cijelih pet minuta, majku im ljigavu! Bljak, bljuv, povuci vodu pa traži dalje… Na “rtlu” pak – “sijesajevi”, CSI. Mrtvih ko na Mirogoju, leševi plutaju jezerima, autopsije u tijeku, režu se mrtvi udovi, prčka se po mozgu. Dobar tek, draga nacijo, poručuju forenzičari. Dalje su s ekrana vrebali “Lovci na skalpove”, valjala se “Godzilla”, “Čudovište na slobodi”, pa one spodobe iz “Mrak, mrak filma”, replikanti, vještice, zli čarobnjaci, neke pojave izobličene do granice gledljivosti… U sve se lijepo uklopio Saddam s omčom oko vrata i “Novi fosili”, koje je bilo nemoguće izbjeći! Kad se svemu pridodaju događaji iz stvarne Crne kronike, propucana čela, ubojstva, prometne nesreće, potopljeni brodovi, nestali avioni, dobije se jedan ugodan blagdanski ugođaj, koji bi svakome poželjeli.
Uopće se ne čudim čudacima koji Novu godinu dočekaju kupajući se u hladnim vodama ili trčeći kroz blato i slično. Valja sve to izdržat´ i zaključiti – čovječe, da sam normalan poludio bi´!