Rasti i cvjetaj
– On je komaaad, stara, fakat komad i pol! Kakav osmijeh, pa one jamice, visok je, ima onaj šaputajući, malo poderan glas… Držanje mu je savršeno, body language isto, skockan, uspješan, šarmantan, joooj kak´ je sladak. Znaš da su one kvočke, beogradske novinarke, napisale da je “lep k´o greh”! I nisu promašile, drugarice, nisu… Koja njemu ne bi dala, ja bi joj oduzela državljanstvo i potjerala u Irak, ma bilo kud..!
Ovako je otprilike zvučalo javljanje mobitelom svojoj prijateljici jedne dobrodržeće dame prošle godine u Brod Moravicama, gdje se glavni junak današnje priče zatekao u kuhanju lovačkog paprikaša, što on već godinama čini, a ja sam obavljao svoje uobičajene voditeljsko-zabavljačke poslove. Samo neupućene žene i zavidni muškarci još ne znaju da se radi o Nadanu V. Iako on žene uzbuđuje i kad ništa ne kaže, prošlotjedna izjava uzbunila i uzbudila je ženske udruge, koje su jedva dočekale da se i njime mogu malo baviti, malo ga pecnuti po dugim prstima i, za njihove pojmove, predugačkom i bezobraznom jeziku.
Što to “lepi” reče, da su “B.a.b.e.” i ostala ženska nejač skočile na zadnje noge? A ništa… Objašnjavajući izvoznu strategiju, zaključio je da nam nitko neće pomoći ako si sami ne pomognemo. Učinio je to zaključkom – “kako se zna koja je jedina stvar koja raste u tuđuj ruci”! Ona stvar!? Fuj, užas, sram ga bilo, razvratnik jedan, seksist, muški šovinist… Kriknula ženskad orgazmički snažno, dan-dva “prale” su ga po novinama i gotovo. Pao “ručni rad” u zaborav. A, ustvari, jedino bi se mogli pobuniti “zagorjeli” stari dečki, okorjeli neženje i ostali likovi koji su sami sebi, svojeručno, najbolje društvo. A što je s našim junačkim desnicama i ljevicama, pitamo vas mi iz udruge UMH (Udruga mastu… Hr.)?
Preživio je tako Nadan (kojeg bi mnoge i više puta na dan) i ovaj mali atakić na njegov zgodni lik i (ne)djelo. I dok velika većina političara govori sterilnim političkim rječnikom, frazirajući do besvjesti, često zamuckujući, petljajući ili lupetajući poput Rojsa i ostalih iz “polu madrac” kategorije, svako osvježenje doimlje se kao izvor “Jamničke” u Sahari. Pa kad to dočekamo, govornik dobije po nosu. E, grebi ga sad. Odjednom smo postali ćudoredniji od Pape i sterilniji od sterilne gaze u rukama medicinske sestre prije vađenja krvi. Dajte malo akcije, malo dizanja morala i malo rasta uz obostrano zadovoljstvo…
Nasmijao me neki dan jedan poznanik, koji se usput malo bavi i politikom, mislim da je bio i vijećnik, ne znam više koje Skupštine ili Vijeća, nije važno… Uglavnom, pitam ja njega, koji je već poduže vrijeme udovac, ima li što ženskih i kako je to biti u ranim pedesetim… hoće li se, može li se, ide li to? Veli on meni, sav ponosan:
– Nije da se hvalim, Damire, al´ otkad sam se malo dobio i sredio, povalio sam pun zglobni autobus komada!
Svaka čast, majstore, samo naprijed! Nadam se da će ih uskoro biti i pun šinobus ili nagibni vlak! Rasti i cvjetaj, zemljo radnih ljudi, ima još nade i Nadana za nas!