Kaj je, seljačine !?

Iako živim na brdašcu,pri samom kraju mirnog sela udaljenog 15 km. od najbližeg grada,jedva stotinjak metara zračne linije do šume,ne osjećam se ništa manje urbanim bićem od,npr. jednog zagrepčanina ili bilo kojeg stanovnika gradova u zemlji”a i šire”.
Sretan što udišem čist zrak,što mi se djeca mogu igrati na cesti,čuvajući se jedino traktora ili kombajna,moja se sreća,svake godine u siječnju,još poveća,gotovo udesetorostruči!
Zašto?
Zato što cijeli prvi mjesec,već deset godina,radim na malonogometnom turniru, koji je savršeno mjesto za analize ponašanja grupa i pojedinaca.Preporučujem polaznicima medicinskih i sličnih,pogotovo psiho i socijalnih smjerova,da sjednu nekoliko dana s nama za zapisnički stol.Vrijedilo bi im više od tisuću sati kabinetske nastave,garant!
Čega se mi sve ne naslušamo….
Budući da gospoda Žitko i Gerovac prate prijave igrača i vode zapisnike,ja se držim mikrofona i semafora,dobri duh turnira Iva Pavlov,fizioterapeutski djeluje po mišićima i zglobovima,ne stignemo djelovati psihoterapeutski,a trebalo bi…
Zato nam nedostaje netko tko bi smirio uzavrele duhove,tko bi rječju utjehe blagotvorno odagnao tugu,potištenost,osjećaj nemoći.Ima tu posla i za svećenike,alternaivce,ali i za psihologe i psihijatre.
Scenarij je svake godine isti.Jedno smo vrijeme,čak zapisivali fraze i borbene pokliče koji dopiru s klupa i parketa,ali smo nakon druge odustali,jer sve se ponavlja.Naša akcija NNNI je uspjela.Radimo,šutimo i čekamo da ih prođe.
Scenarij ide ovako:
Zagrebačke momčadi,iako uglavnom dobri “hakleri”,doživljavaju igranje u Karlovcu,kao izlet “babi u selendru”.
Pa,kad im se dogodi da im baš lopta neće u gol,a njihova se mreža puni,počinje igrokaz:
– Ka´je ovo!? Sudac,kaj si ćorav!? Celo vreme me laktari ova seljačina!
– Igraj,ne cendraj !- odvrati sudac,ali uključuje se “stručni stožer” s klupe,a to su uglavnom gazde ,sponzori,samozvani nogometoznalci,koji nam izbijaju bubnjiće bespotrebnim “savjetima”,tipa : ” Ne daj”,”Stisni”, ” Broji ljude”,”Raširi” itd,itd…
– Jebemu mater,kaj domaći moraju pobjedit´? Ak´moraju,recite,kaj bumo se mučili…
A,”domaći” su ekipa iz Malinske!
Ako je rezultat i dalje negativan,slijedi druči čin:
– Daj nas prestanite krast´!Jebo me pas,ak´ bumo ikad više sim´ došli igrat´ u ovu selendru!- Sudac se pravi da ne čuje.Jedino tako se može ostati miran,iako bi vjerojatno u nekoj drugoj prilici,takvom živčenjaku razbio njušku.I to s punim pravom.Sve psovke koje čujemo, neću navoditi. To je toliko ružno,da me je sram to i citirati.Uostalom, i djeca čitaju…
– Seljačino jedna glupa! Smeće jedno !Krvi ću ti se napit´kad te vani dohvatim´!- Sudac i dalje ne reagira,pa se “Mourino” obraća Pavlovu i meni:
– Daj mu recite da se sredi malo! Takva seljačina nam još nije sudila nikad!
– Seljo-beljo,došel buš mi ti u Zagreb sudit´,znam ja kak´ se ti zoveš!
Kako ovaj rafal uvreda nije izbacio suca iz ravnoteže,uključuju se rezervni igrači.Najglasniji su oni najniži,”metar i žilet” kategorija.Po pravilu”mali tić, veliki krič”,momak čudnog(nimalo kajkavskog)naglaska,krene sa svojom litanijom:
– “Ljakse”(seljak)! Srbine! Mater ti četničku… Znat ćeš ti koga kradeš..
Tu nam je pukao film,a sudac je postupio jedino kako je mogao.Brojača krvnih zrnaca isljučio je,udaljio ga s klupe,a jedan igrač morao je dvije minute van..
Inače sudac koji je proglašen “prljavim trofaznjakom”rođen je u Krašiću,dva kućna broja od Stepinčeve rodne kuće(iako to nije važno) .Prvu pričest i Krizmu dao mu je pok Kardinal Kuharić.
Ja sam zavirio malo u snop osobnih iskaznica,koje je obavezno predočiti kod prijave momčadi,jer me zanimalo gdje su rođeni ti velegrađani i stanuju li baš svi na Pantovčaku,Tuškancu,Ilici,kad su tako urbani i pristojni..
Imao sam što vidjeti.Za neka rodna mjesta,vjerojatno nisu čuli ni kantonalni načelnici istih,a zagrebačke adrese najzapadnije sežu do Sesveta.
Čak im ni Malnar ne može biti Predsjednik,malo su predaleko od Kozari boka.
I, ako smo mi zato tako veliki provincijalci u njihovim očima,onda dobro.Ma, što dobro,odlično!
Zagrepčanin.Kako to moćno zvuči.Sve ostalo je crno bijeli svijet.U Lučkom valjda prestaje život,a počinje beskrajno selo.
Još kad bi svi ti priučeni purgeri opće prakse,naučili kak´ treba izgovarat “kaj”…
Milan se trudi,rezultati se već vide.
Iako sve ovo možda izgleda kao jadikovka,vjerujte da jedva čekam naredni siječanj.Kao i svi koji “pizde” da na te seljačke turnire , njihova “Nike” tenisica više nikad neće kročiti!
Pa,dobro sudac, koji ti je kukurijek ?