Teleća pamet
Kakvo je to došlo vrijeme, ljudi moji!? Noću lopov i razbojnik, neustrašivi provalnik, silovatelj, a danju maškara. I to imprivizirana, nemaštovita, jadna do bola.
Zaputio se naš Gordan prije nekoliko dana pred Sud u Karlovac, poslikati privođenje trojice junačina koji su, nekoliko dana ranije, pretukli, zastrašili i opljačkali nemoćnog starca u okolici “Ðeneral tejbla”. A, neš ti “škljocalo jedno”, njihove dragocjene face uslikat samo tako… Čim su iz “marice” kročili na asfalt, odmah jakna preko glave, kragne gore, pogled u sveto tlo hrvatsko, pa šmug u sigurnost unutrašnjosti kancelarije istražnoga suca!
Svaka, pa i najmanja lopovska šuša sada se tako ponaša. To je “in”! Zaštita identiteta, drugovi! Recimo da je to ipak kratkotrajni prodor grizodušja u svijest prijestupnika, koji ne žele da ih bližnji vide u novinama, na TV-u, na internet portalima, vezane lisicama i bespomoćne. Ako su već pali, ne bi bilo dobro da ih svi vide u stanju koje im je beskrajna noćna mora. Vezane i bezopasne, kao prase kad ga izvuku iz svinjca, sputaju i čine mu sve po redu vožnje…
Lice zaklanjaju skoro svi. Koriste fascikle, naloge za saslušanje, već spomenute jakne, veste, laktove… Iako im to baš i nije nekakva zaštita. Kad odu u zatvor, što se većini i dogodi, njih tamo dočekaju starosjedioci, koje baš i ne zanima izgled njihove njuške. Njih veseli dolazak novih, većinom nevinih guza, koje će teško sačuvati od “kućnog reda” koji iza rešetaka vlada. “Lepoglava, oštar greben, dođeš pošten, odeš jeben!” Tako je to obično u životu, štitiš lice, a dobiješ po…. (dopišite sami)!
Sjećate li se spektakularnog privođenja tzv. “zločinačke organizacije”? Dečki s Knežije imali su čast da ih svežu specijalci i sami maskirani. Ipak, nijednu facu nismo vidjeli. Mene je do suza nasmijao debeli Suki, kojeg su dvojica, očito jakih momaka, nosili, a mješina mu se gotovo vukla po podu! “Krijem lice, a po asfaltu vuku mi se drob i cice!” – Evo refrena za “Prisoner´s blues” na domaći način.
Kuda su nestali oni lopovi – viteškog načina držanja u poslu, pobjedi i porazu? Možete li sada zamisliti prkosnog uznika koji bi drsko odbrusio tužiteljima: “Ja priznajem samo Sud svoje Partije!”, “Dole buržoaski Sud!” A kamoli da netko u trenutku presude klikne:
“Milost ne tražim niti bih vam je dao!”
To je pluskvamperfekt, definitivno. Evo, čak je i ubogi ribar Cvik molio da se malo obrije i sredi, da ne ide pred svijet kao klošar. Kao da je znao da je toga dana u zgradi splitskog Suda zavladalo opsadno stanje među ženskom populacijom. Od ranog jutra vladala je nesnosna gužva u toaletu, ponajviše ispred ogledala. Sudske službenice užurbano su namještale frizure, neke su jurile po nove čarape, prskalo se mirisima, namještali se broševi i ogrlice… Cvik stiže!
Još od pamtivijeka žene se pale na rđave momke. A zašto, to ni one same ne znaju… A zvijezda s Korčule na slikama prije uhićenja izgledao je baš opako i privlačno. Kod mlađih tipkačica pobuđivao je leptiriće u trbuhu, a kod onih malo starijih majčinske osjećaje. A lipi moj Jakša, tko te ne bi pomazio po izbrijanoj glavici, okupao te, osušio i stavio pajkiti…. I došao je trenutak, dugo očekivani… Svi prozori Suda koji gledaju na parkiralište bili su zauzeti, u predvorju gužva, mobiteli u rukama, kamere na stand-by… A ono – ćorak… Iz “marice” izvukli nešto neugledno, nisko, neobrijano, neošišano, s telećom pameti! Pognuo se Cvik,cvika od pogleda.Glava mu među nogama,ali svojim. Zašto sam ja spizdila dvista kuna za frizuru i tirala se cilo jutro, pitalo se svako napaljeno žensko čeljade…
Ni kriminalci nisu što su bili… Sve je otišlo u vražju mater. Preostaje mi samo nadati se da će netko od proizvođača odjeće, koji su poslovično u krizi, shvatiti što im je činiti. Lansirati što prije kolekciju odjeće za ljude u nevolji. Sloganom – Majica s kapuljačom koja pokriva cijelo vaše lice, zaštitite se od štetnih UV zraka i paparazza! Ili – Košulje s ultravisokim kragnama, za punu privatnost i modni uzlet! A kad ipak ostanete bez slobode, naš “Pržun komplet” – košulja, prugaste hlače i duge termo gaće s štitnikom na guzi neka čuvaju vaše zdravlje i učine vam boravak u zatvorenome ugodniji i kraći!
Samo slikaj s tim digitalcem, samo slikaj! Ugušit ću te s tim filmom kad izađem van! Čuvaj me se dobro, zapamtio sam ti ja njušku! Evo, pukao mi je film. Nema više.