Uuuu, belaja…

Ma kakvi topovi, kakve granate, žali Bože “krmača”… Tko se boji aviona, Radovana, Mladića u najboljim godinama… Sve to je mlaka kamilica, sok razrjeđeni u odnosu na samo jednu dugu cijev koja ovih dana straši narod u BiH i u širem komšiluku. Evo Thompsona, rajo, spašavaj se kako ´ko zna i umije…

Marko Perković, naoružan ubojitim nadimkom, razdužio je nadimak još tamo ´92. Ali mu ta američka strojnica ostala zauvijek prišivena uz ime i prezime, a tako će vjerojatno biti i sljedećih nekoliko pokoljenja. Sve dok u Perkovićevih bude muške čeljadi. Znate sve. Katolička misija u Bosni odlučila je da baš ovaj pjevač nastupi u Sarajevu na humanitarnom koncertu koji, uz spomen na posjet Pape Ivana Pavla, ima poslužiti i sakupljanju novca za izgradnju Učeničkog doma u Sarajevu. Ispalo je da je ta odluka bila mahanje velikom crvenom krpom dobrom dijelu javnosti u “Vilajetu”. Židovska općina, branitelji Armije BiH, partizani, organizacije “vakve i nakve”, svi ustadoše u obranu sarajevskih uši od tompsonske vatre notama i tekstovima pjesama što šire mržnju, huškaju brata na brata, raspiruju, prijete itd. Zna se kakav arsenal priliči takvoj prilici. Uhvatili se “Jasenovca i Gradiške” k´o pit bul za ogradu i jebajga… Oni za takav Učenički Dom nisu spremni… U načelu, možda i jesu, ali taj U brine, majku mu… Zato i ustaše tako promptno.

Osim te glupe, plitke, potpuno nepotrebne pjesme, koja mu je donijela masu nepotrebnih nevolja, Thompson nije ništa desnije djelovao od mnogih javnih osoba u ta vremena. Uostalom, i Mesić se oprobao u “Jure i Boban music talent´s show paradi” pa nikome ništa… Momak je iz one dalmatinske vukojebine hrabro kročio do zvjezdanih visina. Po zanimanju konobar(naravno), po horoskopu škorpion (naravno), s puškom je u rat ponio i gitaru i napisao prvu pravu borbenu pjesmu. Ofenzivnu, jasnu i s porukom. Do tih, sirovih, ali “do jaja” iskrenih “Čavoglava”, sve su pjesmice uglavnom bile cendrave i očito pisane po zadatku. “Stop the war in Croatia” primjer je najbolji. Kukali mi, molili Svevišnjeg, Europsku zajednicu, UN, vanzemaljce da zaustave rat. Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći. U prijevodu, kupi od lokalnog švercera kalašnjikov pa u boj.

Tako je rječju, djelom i pjesmom napravio glavni junak ove priče, tada još s podužom “fudbalerkom” i prorijeđenog zubala. Uslijedila je rafalna paljba jakog ritma i pravog “bebekovskog” revanja i hit je bio tu. Otkrili su ga i promovirali novinari “Ferala”, a sve ostalo je povijest. Ubrzo se Thompson s bojišnice prebacio na pozornice, stiglo je novo zubalo, malo ga ispeglali, sredili, to je to. Ajmo, ruke!!!

Da je on jedan opasan tip, pokazuje i postupak Danijele Martinović. Iako su bili u braku, ona ga je krila od javnosti. Baš onako kako se u ormaru ili na tavanu skriva nelegalno oružje. Iako je za rukovanje Thompsonom imala sve dozvole, ona ga je krila i zanijekala. Tek kasnije doznalo se za taj brak, kojeg je obavijala tama i mrak. Iako je dobar dio njegovog repertoara na istoj liniji, valja priznati da ima pjesama koje će se još dugo svirati i pjevati. Poruka pjesme “Prijatelji”, na žalost, još uvijek je aktualna.
– Kažite mi, jesu li nas prevarili? – Jesu.
– Rado bih vas sve opet vidio zdrave, samo da nas opet skupa stave. A tko ne bi…
Dok je pjesma “Lijepa li si”, unatoč kičeraju, ipak jedna od najljepših i najdomoljubnijih. Uostalom, pjevajući je na prošlogodišnjoj “Biciklijadi”, dobio sam sutradan porciju u novinama. Kao, evo, zbog Herceg Bosne sada i jedemo grah… kakve su to pjesme na Praznik rada, pitao se novinar. Pjesme i grah su nas održale. Prdim, dakle živim.

U brdovitoj Bosni, dakle, geni kameni nisu poželjni. Ali, nije samo Thompson u problemima s “bosanskim loncem”… Riječki “Let 3” bio je nepoželjan u Travniku. Kao, šta će nam ti brkati tipovi, ti vuci u janjećem krznu, s opancima i, Alah mi oprostio, s penisima u brnjicama! Ne može to oko nevino naših hanuma samo tako gledati. E, nemere! Fuj, ta dlakava međunožja s neobrezanim alatom. Pa još u brnjicama!? Jest da je to zaštita, ali zna cuko i kroz brnjicu da ugrize! I jedva se rokeri uspješe predstaviti Travničanima. Istina, u jednom skučenom klubu, ali, ipak, odsvirali su svoj repertoar, a raja se uvjerila da baš ne grizu, već samo odlično pjevaju i sviraju. Ne mogu ne primjetiti da nije baš fer. Bosna se brani rukama i nogama od naših zvijezda, a u nas je (P)Enis Bešlagić – Šemso, Memo ili kako već, jednostavno neizbježan. Neka ga tu, dobar je. Baš kao pravi lik iz viceva o Slovencima, Muji i Hasi. Uostalom, jedan vic kaže da se Mujo nacrtao pred stadionom Koševo u pola dva, čekajući koncert grupe U2. Haso ga pita što je tako uranio, a on mu lukavo odgovara:
– Pa piše na plakatu – u dva. Na engleskom U2. K´o da ja ne razumijem emglemski!
Da ne bi bilo nedoumica i zle krvi, predlažem Thompsonu da malo preuredi, prilagodi svoj repertoar tamošnjem puku. Npr:

Jašta si lijepa

Oj, Kozari, lijepa li si…